1.UVIĐAJ 1.1Uvod Istraživanje sudske i kriminalističke prakse u bih pokazalo je da se uviđaj gotovo i ne vrsi kada je u pitanju otkrivanje,istraživanje i dokazivanje narko-kriminala.Do razloga takvog nepostupanja tesko je doći.Sudije,tužiociu i kriminalistička policijasu uglavnom orjentisani na pretresanje i privremeno oduzimanje predmeta,kao tradicionalne radnje otkrivanja narkokriminala.To je samo po sebi stvorilo tradiciju neprovođenja uviđaja u vezi ovog vida kriminala na ovim prostorima.Nadalje iz intervjua sa sudijom,tužiteljem i kriminalističkom policijom,proističe zaključak o neophodnosti vršenja uviđaja kod pojedinih situacija kada postoje osnovi sumnje da je izvrseno krivično djelo iz oblasti narko-kriminala.U svakom slučaju nadležnim državnim organima je,pored ostalog,poreban podsticaj u ovom slučaju sa naučnoistraživačkog aspekta (Petrović 2004). 1.2Krivično-procesni aspekt uviđaja Kako je normama krivično procesnog zakonodavstva BIH određena samo pravna osnova za provođene uviđaja,za osvjetljavanje pojma uviđaja neophodno je i istražiti i onaj metodološki dio,tj.način njegovog provođenja u praksi.To je svakako ,kriminalistička komponenta bez koje bi zakonski pojam uviđaja ostao samo mrtvo slovo na papiru.Stoga je uviđaj elaboriran kako i sa krivično procesnog tako i sa kriminalističkog aspekta,kao i u ostalom ostale radnje dokazivanja.Mišljenja smo da je to ispravan metod elaboracije ove problematike. 1.3Pojam uviđaja U teoriji ne postoji jedinstvena definicija uviđaja.To ne iznenađuje kad se zna da se radi o kompleksnoj radnji dokazivanja sa veoma složenim kriminalističkim sadržajima.Najkraće rečeno,za jedne je to,barem prema prezentiranim stavovima,rad na mjestu krivičnog djela,odnosno,neposredno opažanje uviđajnog organa,kao i određeni poslovi izvan mjesta krivičnog djela,dok drugi prosiruju uviđaj i na neke prateće radnje.To su osiguranje mjesta događaja,te postupanje sa predmetima i tragovima pronađenim na licu mjesta krivičnog događaja.Ni jedno stanovište nije pogresno,ali smo misljenja da ovo drugo zaslužuje veću 2 pozornost,tj. Da oslikava uviđaj u cjelosti svih pet faza.Iz ovih napomena proizilazi da se uviđaj može različito definisati.U osnovi se može reći da postoji uviđaj u užem (procesnom) i širem (procesno-kriminalističkom)smislu.Naravno ta podjela je isključivo teoriskog karaktera,dok je u praksi to jedinstvena cjelina koja ima svoj formu,tok i sadržaj.Ističući da je definisanje pojma uviđaja jedno od spornih pitanja,kojem se ponekad i olako prilazi,Vodenlić smatra da prihvatljiv pojam mora sadržavati četri elementa.Ti elementi su : 1) čulo opažanja subjekata uviđaja,uz istovremenost misaonih logičkih operacija kao jedinstva čulnog i racionalnog;2) neposredno ispitivanje i proučavanje materijalnih objekata kao predmeta uviđaja; 3) istovremenost kriminalističko-procesnog sadržaja rada i ; 4) stvaranje verzija.Što je najznačajnije od svega autor se nije zadržao samo na određivanju elemenata koje bi morao sadržavati savremeni uviđaj već je i na osnovu toga odredio sam pojam,koji glasi : „Uviđaj je procesno regulisan sistem kriminalističko-taktičkih i tehničkih mjera i radnji,pri čijem obavljanju čulnim zapažanjem (neposrednim ili opažanje uz pomoć „produžetaka „ čula) i izučavanjem materijalnih objekata,uz pomoć verzija koje se (na osnovu indukcije, dedukcije,generalizirajuće apstakcije,komparacije analize i sinteze) planiraju i provjeravaju paralelno s hodom uviđaja,vrši fiksiranje cjelokupne situacije na licu mjesta kao materijalnoidealnog sistema (stanja,obilježja,svojstva i međusobnih veza i odnosa dokaznih informacija) u njegovom nepromjenjenom orginalnom obliku radi razjašnjavanja struktura krivičnog događaja“.s ovom definicijom uviđaj je konačno dobio neophodno kriminalističko „ruho“.Iz nje jasno proizilazi djelatnost uviđajnog organa na mjuestu krivičnog djela bez obzira je li to tužitelj ili ovlaštena službena osoba.Takav naučni stav je u cjelosti prihvatio i Modly,koji se pored Vodinelića najvise bavio ovom problematikom.U svojim razmatranjima pojam uviđaja pojam uviđaja prihvata kako ga je izvorno odredio Vodinelić,naglašavajući da se radi o „metodici“odnosno o sistemu načina otkrivanja i prikupljanja materijalnih dokaza i informacija,koji je procesno normiran.Modly pri tome kao i Vodenlić na neodrživost konstatacije da je uviđaj isključivo „neposredno čulno opažanje“.To i jeste naspornije kod mnogih definicija uviđaja.Kao što je poznato uviđaj u praksi ne vrsi jedna osoba,ni tužilac ni ovlašteno službeno lice.U zavisnosti od okolnosti učestvuje manje ili više brojni uviđajni tim.Ti učesnici poduzimaju niz mjera i radnji a nikako samo čulno opažanje.Istraživanja naše sudske i kriminalističke prakse pokazuju nedovoljnu ukomponovanost tima na mjestu krivičnog događaja.Najčešće se pokazalo da uviđaj vodi kriminalistički tehničar,koji i obavlja najveći dio posla sto bi trebao raditi tužitelj.To u krajnjoj liniji može uticati i na kvalitet uviđaja kao dokaznog sredstva u toku krivičnog postupka.Teže je sudiji,pogotovo presuditelju,u punoj mjeri ocjeniti tako prikupljene dokaze gdje je uloga uviđajnog organa 3 bila drugorazredna.A drugačije ne može biti i u koliko bi uviđajni organ poznavao pravila kriminalistike.Ako bi smo uviđaj posmatrali samo kao procesnu radnju (sto ona po ZKP-u i jeste) zanemarili bi smo njegov kriminalističko-otkrivački i dokazni karakter.U tom slučaju uviđaj bi se sveo na pasivno registrovanje činjenica na licu mjesta krivičnog događaja,što je neprihvatljivo.Ako sadržaj uviđaja posmatramo kroz prizmu kriminalističke prakse.onda jasno prevladava druga,odnosno šira varijanta pojma uviđaja.Radi se bez sumnje o kompleksnom pojmu u koji su kroz određene faze,inkoporirani svi potrebni sadržaji.Kompleksni pojam uviđaja obuhvata,u stvari cjelokupan rad uviđajnog organa,od momenta dolaska na mjesto krivičnog događaja,pa do okončanja posla vezanog za konkretni događaj.Naravno taj se rad ne sastoji samo u čulnom opažanju,već je neposredno čulno opažanje samo jedan dio uviđaja (Petrović 2004). 1.4Karakteristike uviđaja Prema odredbama ZKP uviđaj se poduzima kada je za određivanje neke važne činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje.Odmah n a početku treba reći da teoretičari nisu saglasni po pitanju karaktera uviđaja.Modly,Bayer,Milošević i Stevanović smatraju da je to krivičnoprocesno,odnosno postupovna radnja koja ima svoje kriminalističke sadržaje,Perić, da je „procesna istražna i kriminalistička radnja“,Vodinelić da je „istražna odnosno sudska radnja“,Dimitrijević da je „isražna i raspravna radnja“,s tim što i Vodinelić i Dimitrijević pod istražnim karakterom podrazumjevaju i njeno poduzimanje i u predkrivičnom postupku,dajući tome kriminalističku premisu.Najzad prema Petriću to je „kriminalističko tehnička i istražna (procesna) radnja“,a prema Jekićevoj to je „istražna radnja“. Mada razlike nisu velike neujednačenost stavova pojedinih autora proizilazi iz različitog tumačenja sadržaja uviđaja. Autori koji polaze od praktičnog karaktera uviđaja bez obzira u kojoj fazi se vrsi,pored krivičnoprocesne ističu i kriminalističku dimenziju,što je ispravno.Drugi to naglašavaju u manjoj mjeri ili nikako,opet prema vlastitoj procjeni rada uviđajnog tima.Po našem mišljenju uviđaj je,u osnovi,krivičnoprocesna radnja ,bez obzira u kojoj fazi postupka se preduzima.Ovome treba dodati različite kriminalističke sadržaje bez kojih se uviđaj u praksi nemože voditi.Po našem mišljenju uviđaj je krivičnoprocesna dokazna radnja koja se provodi po kriminalističkoj metodologiji.Krivičnoprocesna prevashodno jer je regulisan normama ZKP-a,uviđaj je svrstan u dokazne radnje,a ima i naglašenu i istražnu funkciju.Najizad posmatrano i sa kriminalističkog aspekta uviđaj je apsolutno u funkciji istraživanja i dokazivanja.Kad kažemo da se provodi po pravilima kriminalistike,mislimo na 4 ne postojanje procesnih pravila,jer se iz ZKP-a ne vidi kako se vrši uviđaj.Čak je i krivičnoprocesna nauka štura u tom pogledu,pozivajući se sama na kriminalistiku.Stoga smatramo da nije pogresno ako bi se reklo da je uviđaj dokazno-kriminalistička radnjasa naglašenom istraživačkom komponentom.To,čak najviše odgovara stvarnom stanju. Iz zakonske norme je vidljivo da ne postoji formalno pravni osnov u vidu pismene i obrazložene naredbe,zahtjeva,rješenja i slično.Njegovo poduzimanje je moguće ako se pojavi potreba za neposrednim opažanjem činjenice u postupku,iz čega proizilazi da je potreban samo materijalni uslov. Zakonski propisan metod rada kao „neposredno opažanje“,svakako je upitan.Prije svega,to upućuje na pasivnost uviđajnog organa,što je neprihvatljivo imajući u vidu praktičnu dimenziju uviđaja.Već je naglašeno da čulno opažanje nije samo karakteristika uviđaja.već gotovo svih radnji dokazivanja.Kako Modly pravilno ukazuje „čulna spoznaja bez intezivnog kriminalističkog razmišljanja,kriminalističkog spoznajnog procesa,nije dovoljno za spoznaju suštine materijalnih objekata uviđaja“.To podrazumjeva proučavanje situacije na mjestu uviđaja,kako bi se utvrđena stanja,svojstava i obilježja materijalnih i dokaznih informacija dovela u vezu sa konkretnim krivičnim djelom.“Situacija je jos delikatnija kad se radi o mikrotragovima na licu mjestadogađaja,jer se oni nemogu uopšte otkriti čulnim opažanjem.Za njihovo I Bayer otkrivanje zapaža nisu uvjek ni dovoljni zakonskog ni operativno pojma kriminalističko-tehnički da je izraz instrumenti,već upotreba sofisticirane istražne labaratorijske instrumentalne tehnike“. nepreciznost uviđaja,ističući „razjašnjenje“,suvišan jer je obuhvaćen pojmom „utvrđivanja“.To u ovom slučaju ne mjenja mnogo na stvari.Smatramo da se termin razjašnjenje i ne odnosi na uviđaj već rekonstrukciju događaja.Tim izrazom je zakonodavac u samom pojmu htjeo obuhvatiti i rekonstrukciju,ali to nije uradio na najadekvatniji način (Petrović 2004.) Za cjelovitu predstavu o karakteristikama uviđaja u velikoj mjeri može poslužiti mišljenje Dimitrijevića,prema kojem,“uviđaj počiva na određenim odlikama koje mu daju punu dokaznu vrjednost“.Kao opšte odlike uviđaja ističu se blagovremenost,objektivnost i potpunost,aktivnost uviđaja i metodičnost i dosljednost njegovog provođenja.Blagovremenost kazuje da se uviđaj ima izvesti u trenutku kad je nastala potreba za njim,tj. Kad postoji vjerovatnoća njegove najveće efikasnosti korisnosti.U izvjesnim slučajevima blagovremenost može da preraste u hitnost,što se dešava u slučajevima kada okolnosti ukazuju na opasnost odlaganja uviđaja.To je imao u vidu i ZKP propisujući da je „Ovlaštena službena osoba,nakon obavještavanja tužitelja,dužna izvršiti uviđaj...“ 5 Objektivnost je izražena u svestanosti,potpunosti i relnosti izvršenja uviđaja.Objektivnost je posebna složenica.Aktivni subjekt je dužan da ostvari opažanje koje je u skladu sa postavkom da naše predstave o stvarnosti imaju karakter objektivnih istina,u koliko njihov sadržaj tačno odražava ovu stvarnost.Dakle nastojanje subjekta je usmjereno na otklanjanje svega sto nije odraz stvarnosti.Ovo se postiže tako što se sve verzije ispituju ravnopravno i što se opažanje,ispitivanje i fiksiranje činjenica vrši bez ikakvih predubjeđenja.Što se tiče potpunosti ona se ostvaruje obuhvatanjem,svih činjenica koje imaju dokaznu vrjednost.I objektivnost i potpunost usko ssu vezani za poznavanje i primjenu pravila kriminalistike. Aktivnost kao odlika uviđaja kazuje da tužitelj određuje i vodi uviđaj po službenoj dužnosti i da u postupku otkrivanja krivičnog djela i njegovog učinitelja pokazuje stvaralačku incijativu. Metodičnost se sastoji u planskoj primjeni potrebnih sredstava i postupaka,a dosljednost u utvrđenom redosljedu poduzimanja odgovarajućih radnji. Dimitrijevićevo stanovište korespondira sa stsvovima Modlya da je glavna karakteristika uviđaja aktivno istraživanje materijalne situacije na mjestu krivičnog događaja,što je svakako mnogo šire od čulnog opažanja.Sa ovom karakteristikom bile bi otklonjene sve dileme oko zakonskog pojma uviđaja. 1.5Zadaci uviđaja Postoje tri globalna zadatka uviđaja,i to:1) pronalaženje,prikupljanje i osiguranje stvarnih dokaznih informacija u vidu objektivnog nalaza,2) istraživanje stvarnih dokaznih informacija i drugih raspoloživih informacija radi dobivanja saznanja o načinu učinjena krivičnog djela,i 3) indetifikacija učinitelja i žrtve ako su nepoznati,i osiguranje njihove dostupnosti,ako su poznati. Navedeni zadaci uviđaja,u pravilu postižu se: a) pregledom mjesta događaja(de facto mjesta uviđaja) u užem i širem smislu,u cjelini,b) pregledom objekata napada (radnje),i ostalih objekata (predmeta),na mjestu događaja za koje se smatra da su u vezi sa učinjenim krivičnim djelom,c) pregledom tragova u vezi sa krivičnim djelom,d) pregledom sumnjivih osoba,oštećenog i drugih osoba i e) korištenjem personalnih izvora informacija,što ne spada u vršenje uviđajakad takvi izvori postoje,radi kontrole rezultata uviđaja. Na temelju iznesenoga moguće je moguće je konkretizovati pojedine zadatke uviđaja koji se odnose na krivično djelo,učinitelja i dokazekojima se djelo može staviti na teret učinitelju.Praktično svaki uviđaj bi trebao da se vrši na osnovu devet zlatnih pitanja kriminalistike:šta se desilo,gdje se desilo,kada se desilo, kako se desilo,čime je učinjeno,s kim 6 je učinjeno,ko ili što je objekat napada,zašto je učinjeno i ko je učinitelj.Na takav metod rada ukazuje i Flasinski i Stenpein ističući da čitavo vrjeme valja imati na umu zlatna pitanja kriminalistike na koja pravilno vođeni uviđaj mora manje ili više precizno odgovarati.Mi smatramo da uviđajem neće moći uvjek moguće dobiti odgovore na sva pitanja,ali zato treba,utvrđivanjem mogućih odgovora,stvoriti pravne i kriminalističke pretpostavke za sačinjavanje verzija o mogućem počinitelju. Prevashodno zadatak uviđaja jeste da odgovori na pitanja radi li se o krivičnom djelu ili ne.Zato pojedini autori naglašavaju da se uviđaj obavlj na mjesti kriminalnog ili krivičnog događaja,a ne na mjestu krivičnog djela.Takva primjedba nije neutemeljena ako se zna da događaj povodom kojeg se vrši uviđaj ne mora biti krivično djelo,mada je tako prijavljeno ili se na prvi pogled činilo.Postavljanjem zlatnog pitanja šta se desilo,uviđajem,u konkretnom slučaju možemo dobiti,različite odgovore.Sljedeći zadatak uviđaja jeste utvrđivanje mjesta učinjenja krivičnog djela,što predstavlja odgovor na kriminalističko zlatno pitanje gdje se desilo.Značaj ovog zadatka je tim i veći ako se zna da je mjesto učinjenja krivičnog djela i krivičnopravna kategorija.Krivičnim zakonom je tačno određeno šta se smatr mjestom učinjenja krivičnog djela,na šta se direktno nadovezuju procesne norme o nadležnosti državnih organa za postupanje u konkretnom slučaju.Posmatrano sa kriminalističkog aspekta,utvrđivanja mjesta učinjenja krivičnog djela,prije svega radnje učinjenja,neminovno je zbog pronalaska stvarnih dokaznih informacija.Kod pojedinih krivičnih djela kao što su ubojstva,tjelesne povrede,učestvovanje u tuči,krađa razbojništvo silovanje,podvođenje iznuda,ostvarenje ovog uviđajnog zadatka posebno je značajno jer postoji mogućnost prikrivanja mjesta učinjenja krivičnog djela. Jedan od zadataka uviđaja,svakako je utvrđivanje vremena učinjenja,krivičnog djela,tj. Traženje odgovora na zlatno pitanje kad se desilo.Kao i u prethodnom slučaju radi se i o krivičnopravnoj kategoriji.Od toga da li je uviđajem utvrđeno pravo vrjeme učinjenja zavisi mnogo stvari,kao npr.,utvrđivanje krivične odgovornosti,alibija,zastarjelosti krivičnog gonjenja,da li se radi o punoljetnom ili maloljetnom učinitelju,ili djetetu,primjena balažeg zakona.Zato je zadatak uviđaja da se utvrdi tačno vrjeme učinjenja krivičnog djela znači godina, mjesec, dan,sat i minut.Međutim to neće biti uvjek moguće iz prostog razloga što nema dovoljno stvarnih dokaznih informacija koji upućuju na to.U protivnom utvrđuje se vremenski interval izvršenja krivičnog djela,s tim da se kasnije u toku postupka pokusa utvrditi tačno vrjeme učinjenja.Teškoće oko vremena utvrđivanja učinjenja krivičnog djela mogu nastati pogotovo kod imovinskih delikata a donekle i krvnih (Petrović 2004). 7 Utvrđivanje načina učinjenja takođe je zadatak uviđaja.Dobijanjem odgovora na zlatno pitanje kako se desilo,stvara se mogućnost za uspješnije otkrivanje učinitelja krivičnog djela.Način učinjenja djela je nesumnjivo indicija koja upućuje na mogućeg učinitelja,što u konkretnom slučaju olakšava misaonu indetifikacijonu rekonstrukciju i postavljanje što realnih verzija. Kod ubojstva to doprinosi i laksem utvrđivanju uzroka smrti.Naravno,nekada će biti i obratno.Ukoliko je utvrđivanje načina učinjenja ubojstva skopčano sa teškoćama,onda će utvrđivanje uzroka smrti doprinjeti utvrđivanju načina učinjenja djela.To se dešava u situacijama kada se određenim određenim povredama leša želi prikriti pravi način učinjenja i samim timistraživanje usmjeriti u pogrešnom pravcu.Ukoliko se prilikom vršenja uviđaja ne posveti potrebna pažnja načinu učinjenja,može se desiti da se istraživanje i rasvjetljavanje konkretnog krivičnog djela usmjeri u krivom pravc,što i jeste cilj pravog počinitelja krivičnog djela. Zadatak uviđaja jeste i utvrđivanje kojim sredstvima je djelo izvršeno i pronalazak tih sredstava.Na taj način traži se odgovor na pitanje čime je učinjeno.Pronalaskom sredstava učinjenja dolazi se i do razrjesavanja dilema kako je djelo učinjeno. Sledeći zadatak uviđaja jeste utvrđivanje da li je djelo učinjeno od strane jedne ili više osoba,čim se traži odgovor na pitanje s kim je djelo učinjeno.Ovaj zadatak je značajan iz više razloga.Sa krivičnopravnog utvrđuje se postoji li saučešništvu u krivičnom djelu ili ne.Sa krivičnoprocesnog aspekta to može imati uticaja ako su neki od učinioca maloljetnici ili djeca,pa će to uvjetovati određene specifičnosti u krivičnom postupku ili ako su neki učinioci strani državljani onda može doći do primjene instituta međunarodne državne pomoći.Naravno ni sa kriminalističkog značaja nije svejedno da li je djelo učinila jedna osoba ili više njih.Misaonom rekonstrukcijom događaja mogu se dobiti određene verzije o stvarnim ulogama pojedinih saučesnika što će,nadalje,rezultirati efikasnijim planom uviđaja i pronalaskom adekvatnih dokaznih informacija.Tako se može utvrditi kako su osobe ušle u kažnjivu zonu,npr.,kao pomagači i saučinitelji. Sljedeći metodologiju zlatnih pitanja kriminalistike naredu je indetifikacija objekata napada,odnosno,traženje odgovora na zlatno pitanje nad kim ili nad čim je djelo učinjeno.Treba reći da je često odma jasno o kojem objektu napada je rječ.Međutim nekada će se to morati utvrđivati,kao npr.,utvrđivanje indetiteta žrtve krivičnog djela ubojstva. Zašto je učinjeno krivično djelo jeste naredno pitanje i u jedno zadatak uviđaja.Kod nekih djela ćemo lakše odgovoriti na to pitanje,kod pojedinih teže,a kod nekih nikako.U traženju odgovora na ovo pitanje mogu pomoći očevidci događaja koji su zatečeni na licu mjesta,zatim žrtva,stručne osobe i vještaci.Odgovor na ovo pitanje otežavaju kad je motiv fingiran. 8 I najizad,kao zadatak uviđaja jeste traženje odgovora na pitanje ko je učinitelj.Na to pitanje nekada će biti lako odgovoriti,npr.,ako je učinitelj zateknut na mjestu učinjenja,ili se prijavio sam,ili je pak utvrđen njegov identitet a on je u bjekstvu.Iz elaboracije o zadacima uviđaja moglo bi se zaključiti da je suština metodike uviđaja u stvari,otkrivanje i fiksiranje dokaznih informacija.Tako zaključuje i Modly,ističući da se,“kao nosioci tih informacija u praksi javljaju tragovi i predmeti iz objektivne stvarnosti,kao svojevrsni signali nastali prilikom učinjenja krivičnog djela“.Ti signali kao objektivno manifestovane pojave u objektivnoj stvarnosti trebaju kod uviđajnog organa izazvati reakciju u vidu spoznaje koja će ih maksimalno približiti krivičnom djelu.U potpunosti se slažemo sa ovim autorom pri konstataciji da kvalitet i količina dokaznog materijala najviše zavisi od adekvatnosti nivoa uviđaja,kao i vremena kad se uviđajpoduzima.Sličnog stanovišta su i Flasinski i Stenpein koji ističu da,“među najvažnije elemente metodike uviđaja spadaju vrjeme,obim i način obavlljnja uviđaja (Petrović 2004). 9 2.UVIĐAJ I ZKP O uviđaju kao istažnoj radnji zakon kaže,“Uviđaj se preduzima kad je za utvrđivanje ili razjašnjavanje kakve važne činjenice u krivičnom postupku potrebno neposredno opažanje“.U kriminalističkoj praksi postoji veoma mali broj krivičnih djela kod kojih se uviđaj ne vrši,pa se slobodno može reći da je jedna od osnovnih istražnih radnji uviđaj na licu mjesta krivičnog djela.Na uviđaju se otkrivaju i fiksiraju materijalni tragovi koji su u neposrednoj vezi sa krivičnim djelom.Zbog svega toga uviđaj je izuzetno važna istražna radnja bez koje se ne bi mogao,u najvećem slučaju,da otkrije učinilac krivičnog djela.Međutim uviđaj nije samo istražna radnja nego i kriminalistička pa smatramo da dr Vladimir Krivokapić pravilno zaključuje da je,“neposredno opažanje na mjestu krivičnog događaja samo deo kriminalističke obrade lica mjesta“,jer svaki uviđaj ima svoju kriminalističko-taktičku i kriminalističkotehničku dimenziju.Detaljan kriminalističko-operativni postupak kod vršenja uviđaja obrađuje se u kriminalističkoj taktici,dok tehnički dio uviđaja obrađuje kriminalistička tehnika.Zakon o krivičnom postupku tretira uviđaj kao jedinstvenu radnju ne deleći je na taktičke i tehničke poslove.Krajnji rezultat svakog uviđaja je zapisnik o uviđaju,a neposredni poslovi na licu mjesta dele se na one koje vrše operativni radnici i na one koje obavljaju kriminalistički tehničari,iako sa kriminalističkog aspekta prestavljaju jednu cjelinu. Najveći broj uviđaja vrši se na licu mjesta izvršenja krivičnog djela,a s obzirom na to da otkrivanje i fiksiranje tragova,foto-dokumentacija lica mesta i skica lica mesta čine sastavne delove zapisnika o uviđaju,to znači da bez stručne kriminalističko-tehničke obrade lica mesta ne može da se obavi ni jedan uviđaj.Ove poslove obavezno vrši kriminalistički tehničari koji su školovani za ovu vrstu poslova tako da se nikako ne mogu inprovizovati.U našoj kriminalističkoj praksi jedan od članova ekipe je obavezno kriminalistički tehničar,a kod težih djela angažuju se vještaci MUP-a u zavisnosti od vrste krivičnih dela. 10 3.FAZE UVIĐAJA NA MJESTU KRIVIČNOG DOGAĐAJA U domaćoj, ali i inostranoj teoriji ne postoji jedinstvenost u pogledu toka uviđaja, odnosno faza njegovog provođenja. Stavovi autora koji smatraju da se radi o dvije (statička i dinamička), odnosno tri (informativna, statička i dinamička) faze, nisu prihvatljivi sa aspekta savremene kriminalističke nauke. Prema Modlyu uviđaj se, i terijskom smislu, može podijeliti u pet faza i to: informativno-orijentacijska i organizacijska, statičko-identifikacijska, dinamička, kontrolna i finalna faza. Ovakva podjela se u potpunosi može prihvatiti, mada neki smatraju da kao samostalna, posotoji organizaciona odnosno pripremna faza. 3.1Informativno-orijntacijsko-organizacijska faza uviđaja U toku informativno-orijentacijsko-organizacijske faze uviđajni organ i stručne osobe informišu se o stanju na mjestu događaja vlastitim opažanjem i na osnovi izjava osoba koje zateknu, kao npr., policajci koji učestvuju u osiguranju, svjedoci očevici i ostali građani, o tome šta se dogodilo, kada, kako itd. To, praktično, znači da tužitelj ili ovlaštena službena osoba, odmah po izlasku na mjesto krivičnog događaja stupa u kontakt sa rukovodiocem ekipe koja vrši osiguranje u cilju informisanja o dotadašnjem toku događaja. Prilikom izvještavanja uviđajnog organa o svemu što je zapaženo i poduzeto, posebno će se naglasiti je li eventualno neko od zatečenih želio dati informacije u odnosu na konkretni događaj. Nakon prikupljanja prvih informacija donosi se odluka treba li se ili ne vršiti uviđaj. Ukoliko uviđajni organ utvrdi da ne postoje tragovi koji ukazuju na postojanje krivičnog događaja, donijet će odluku da se uviđaj ne vrši. U protivnom postupa se donošenju plana za provođenje uviđaja, koje će obuhvatiti područje gdje će se vršiti uviđaj, slijed uviđajnih mjera i radnji, konkretne zadatke i postavljanje dva osnovna pitanja: šta treba tražiti i istraživati na mjestu događaja i kako treba vršiti pregled i istraživanje. To znači da se vrši orijentacija bez obzira je li otvoreni ili zatvoreni prostor. Naravno da će se prvo procjeniti je li ispravno utvrđen perimetar mjesta dodađaja, kada se eventualno, izvršiti određene korekcije u smislu proširenja istog. To bi značilo pomjeranje oznaka koje obilježavaju određeni prostor. Orijentacija podrazumjeva osmatranje mjesta događaja sa nekoliko stajnih tačaka, koje su uglavnom izvan označenog prostora, kako bi se stekla pravilna predodžba o karakteristikama konkretnog 11 prostora, To je nužno za ispravan i efikasan rad uviđajnog organa. Na osnovu toga donosi se, rekli bismo, orijentacioni plan rada (organizacija uviđaja). Kao što je vidljivo, u prvoj fazi djeluje samo uviđajni organ, što je i logično, s obzirom da je potrebno, prije svega donijeti odluku o vršenju uviđaja a potom i plan daljeg rada. Uviđajni organ već od početka bilježi prikupljene informacije o smislu obaveze vođenja zapisnika o uviđaju. To bilježenje može se vršiti na nekoliko načina, kao što su, diktiranje zapisničaru, diktiranje u diktafon ili pisanje određanih podataka i teza. Najefikasnije je diktiranje u diktafon, ali to ne isključuje pisanje određenih teza, zbog eventualnog zakazivanja diktafona (Petrović, 2004). 3.2Identifikacijsko-statička faza uviđaja (zvana i pasivna) U ovoj fazi vrši se pregled mjesta događaja i šire okoline, fotografiše se zatečeno stanje, opisuje se i obilježavaju brojevima ili slovima pronađeni tragovi i predmeti koji se dovode u vezu sa učinjenim djelom, vrše potrebna mjerenja, bez da se išta dodiruje i pomjera, dakle, bez promjena njihovog položaja i izgleda. Da bi se to moglo uraditi potrebno je, po prethodnom planu rada, detaljno osmotriti mjesto događaja kako se ne bi desilo da se ne opazi nešto što je očigledno. To podrazumjeva kretanje, pa treba biti jako oprezan da se ne unište ili oštete pojedini predmeti ili tragovi. Radi pravilne orijentacije najvažnije je izvršiti misaonu rekonstrukciju događaja, kako bi se izbjeglo nepotrebno i nesvrsishodno kretanje, ne samo to, misaonom rekonstrukcijom, uviđajni organ formira verzije o krivičnom događaju, što je najbolja orijentacija u pronalasku predmeta i tragova krivičnog djela, posebno mikrotragova. Obilježavanje identificiranih predmeta i tragova (tzv. markiranje) vrši se brojevima ili slovima, ali po određeno logičnom redosljedu. Ne mogu, se niti trebaju, brojevi ili slova, postavljati nasumice. Njihov redosljed treba da odražava logičan sljed događaja. To se postiže jedino misaonom rekonstrukcijom koja se temelji na rezultatima prikupljenih obvavještaja od prisutnih i logičkog povezivanja identificiranih predmeta i tragova. Nekada će to biti teško postići, ali uvijek treba izvršiti misaonu rekonstruciju i postaviti moguće verzije što, u stvari, predstavlja orjentacioni plan rada na mjestu krivičnog događaja. To je jedini način da se i sam postupak obilježavnja odvija po određenom logičnom redoslijedu. Smatramo jedino ispravnim da postupak identificiranja i obilježavanja odvija po određenom logičnom redosljedu. Smatramo jedino ispravnim da postupak obilježavanja teče istovremeno, kako bi se mogućnost nehotičnog uništenja ili oštećenja predmeta, a posebno tragova, svela na 12 najmanju moguću mjeru. To, nadalje, podrazumjeva zajedničko djelovanje uviđajnog organa i kriminalističkog tehničara, ukoliko prisustvo drugih osoba u krugu lica mjesta nije nužno. Upravo tada dolazi do izražaja načelo temeljitosti i upornosti, što podrazumjeva sistematičan i dataljan rad. Temeljitost, svakako, podrazumjeva i pregled šireg kruga mjesta događaja, gdje uvijek postoji mogućnost pronalaska određenih tragova i predmeta. To se, posebno, odnosi na mogućnost otkrivanja tragova dolaska i odlaska učinitelja sa mjesta događaja (Petrović, 2004). Nekada će biti potrebno da se uz obilježavanje izvrši i određeno mjerenje. To se može odnositi na veličinu tragova, njihovu razdaljinu i sl. a može poslužiti i kao orijentir za efikasnije tumačenje skice i fotodokumentacije koja će biti urađena u povodu uviđaja. Naravno da će uviđajni organ istovremeno bilježiti i opistivati identificirano stanje, koje mora biti predstavljeno u zapisniku o uviđaju. Nakon otrkivanja, identifikacije i obilježavanja predmeta i tragova vrši se njihovo fotografisanje i skiciranje. Fotodokumentacija i skica mjesta događaja su prilog zapisniku o uviđaju i svakako će doprinijeti vjernijem prikazu mjesta događaja. Prilikom planiranja i poduzimanja otkrivačke i istražne djelatnosti, fotodokumentacija je od neprocjenjive koristi za efikasn rad. Najzad, treba reći, da se statičnost ogleda u tome da se u ovoj fazi ništa ne dodiruje i ne pomjera kako bi se, u najvećoj mogućoj mjeri, zabilježilo što vjernije stanje mjesta krivičnog događaja. 3.3Dinamička faza uviđaja (zvana i aktivna) U teoriji je nepodjeljeno stanovište da identifikacijsko-statička i dinamička faza ne trebaju (a nekada i ne mogu), biti po svaku cijenu odvojene. U ovoj fazi uviđajni organ je dinamičniji i aktivniji, samim tim što traži i otkriva, razgleda, proučava, osigurava i fiksira pojedine objekte uviđaja u vidu tragova i predmeta, pomjera ih, izdvaja, uzima u ruke, detaljno ispituje, proučava značaj rasporeda tragova i predmeta i njihov međusobni odnos. To, pored ostalog, podrazumjeva, određene izmjene zatečenog stanja u smislu izazivnja latentnih tragova, mulažiranje reljefnih tragova, te izuzimanje cijelih predmeta ili tragova s njihovim nosiocima. U zavsinosti od rezultata uviđaja, nakon ove faze, uviđajni organ može izvršiti može izvršiti rekonstrukciju događaja i kriminalistički eksperiment. 13 3.4Kontrolna faza uviđaja Suština kontrolne faze jeste u tome da svi članovi uviđajnog tima rezimiraju rezultate uviđaja i traže eventualne propuste koje treba ispraviti ponavljanjem određenih taktičko-tehničkih radnji i mjera. Iz ove rečenice vidljivo je da ni jedan uviđaj ne bi trebalo radi o složenijem uviđaju, gdje ima žrtava i kada se mora odstupiti od ustaljene uviđajne metodologije. Tada nije nelogično da se pojave razni propusti koje će biti moguće otkloniti dok uviđaj još nije okončan. U protivnom, takva mogućnost je isključena. Međutim, ne mora se uvijek raditi o klasičnim propustima. Moguće je da se prilikom rezimiranja uviđaja dođe do zaključka da mjesto dodađaja treba proširit, ili da određene osobe koje su zatečene na mjestu događaja, a prethodno nisu dovedene u vezu sa njim, ipak treba ispitati, odnosno lišiti slobode. U kontrolnoj fazi praktično se sagledava dotadašnji tok uviđaja, pravi kratka analiza urađenog i, eventualno, donosi odluka o poduzimanju još nekih radnji i mjera. Takođe, nekada će se ukazati potreba za ponavljanjem nekih radnji, što će se upravo u ovoj fazi. Na početku je teško sa preciznošću isplanirati cjelokupan tok uviđaja. Taj plan je uvijek orijentacioni i fleksibilan, što je i razumljivo. Tek kada se obavi većina posla bit će moguće procjeniti treba li uraditi nešto što nije planirano, odnosno što nije bilo moguće unaprijedpredvijeti. Na taj način izbjeći će se mnogobrojni propusti i uviđaj učiniti efikasnijim. 3.5Finalna faza uviđaja U finalnoj ili završnoj fazi odlučuje se o sudbini dokaza u smislu njihovog pohranjivanja i čuvanja, slanja na vještaačenje i slično. Takođe, u ovoj fazi potrebno je završiti pisanje zapisnika koji je vođen tokom cijelog uviđaja. U ovoj uviđajnoj fazi uviđajni organ i kriminalistički tehničar imaju mnogo posla. Uviđajni organ ima obavezu da sačini zapisnik o uviđaju na osnovu teza, zabilješki ili diktiranja tikom uviđaja. Svako odlaganje tog posla neprihvatljivo je kako sa krimanilističkog tako i pravnog aspekta. Uostalom i sam ZKP predviđa da se zapisnik sačinjava istovremeno kada se radnja obavlja, a ako i to nije moguće, onda neposredno poslije toga. Obaveze kriminalističkog tehničara odnose se na pravljenje skice mjesta događaja jer to nije moguće u terenskim uslovima. Nadalje, u službenim prostorijama vrši se postupak razvijanje filma, izrade fotografija i sačinjavanja fotodokumentacije. Takođe, za određene predmete i tragove sačinjava se zahtjev za vještačenje i sve skupa se upućuje u nadležnu labaratoriju. 14 Često se na vještačenje upućuju samo dijelovi pronađene materije, uzorci, dok se ostatak čuva u službenim kasama, frižiderima ili drugim prostorijama za takve namjene. Kao što je vidljivo u finalnoj fazi se obavljaju mnogobrojne radnje bez kojih nije moguće ispravno okončati uviđaj (Petrović 2004). 3.6Zapisnik o uviđaju Ne postoje posebne odredbe koje tretiraju samo zapisnik o uviđaju. Postoji opšteprihvaćeno stanovište kriminalističke teorije u pogledu forme i sadržine zapisnika o uviđaju, s obzirom da nedovoljna preciznost odredaba ZKP može u praksi dovesti do velike šarolikosti kako u odnosu na formu, tako i na sadržaj zapisnika. Sadržaj zapisnika o uviđaju treba biti vjerna slika mjesta događaja. Prema tome, najbitnije je da se sve činjenice unesu što je moguće objektivnije, bez iznošenja ličnih mišljenja i zaključaka uviđajnog organa. U savremenoj procesnoj i kriminalističkoj teoriji opšteprihvaćeno je stanovište da se zapisnik o uviuđaju sastoji iz tri dijela: uvodni, opsini i završni. Krivokapić iznosi mišljenje da nije pogrešno ako bi se reklo da zapisnik o uviđaju ima samo dva dijela: uvodni i opisni. 15 4.PRIJEDLOG KRIMINALISTIČKIH SADRŽAJA UVIĐAJA KOD NARKO-KRIMINALA U teroiji, a na žalost i u našoj praksi otkrivanja i istraživanja narko-kriminala, uviđaj je gotovo nepoznata radnja. Što se tiče teorije o uviđaju kao opštem institutu gotovo je sve rečeno. Međutim kada se govoti o uviđaju kod pojedinih krivičnih dijela, onda se narko-kriminal gotovo ni ne pominje. Kao što smo vidjeli analizom sadržaja 207 sudskih i policijskih spisa u Federaciji BiH (1995-1995), uviđaj je izvršen samo u jednom slučaju i evidento je da je uviđaj neophodan, i da bi u pojedinim slučajevima trebao da bude nezaobilazna krrivičnoprocesna radnja. Pri tome, svakako, treba razgraničiti situacije kada bi trebalo provoditi uviđaj a kada pretresanje. Načelno posmatrajući pretresanje je primarno u odnosu na uviđaj kada je u pitanju istraživanje narko-kriminala, pogotovo kada su u pitanju stan, druge prostorije, osobe i prevozna sredstva. Međutim, i uzatvorenim prostorijama primarno bi trebalo vršiti uviđaj u onim slučajevima kada postoji sumnja da je stan poslužio kao mjesto učinjenja određenih radnji krivičnih djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga i omogućavanja uživanja opojnih droga, kao npr., trgovina drogom u stanu ili drugim prostorijama i omogućavanje konzumiranja droge iznajmljivanjem stana ili drugih prostorija. Nadalje, uviđaj bi trebalo vršiti na otvorenom prostoru koji je poslužio kao mjesto učinjenja pojedinih protivpravnih radnji iz bića prethodno navedenih djela a pogotovo neovlaštene proizvodnje droge poljoprivrednim uzgajanjem, te prodaje i držanja (sakrivanja) droge radi prodaje. Prema tome, specifičnost događajavezanog uz narko-kriminal smatramo osnovnim razgraničavajućim faktorom kod opredjeljneja da li vršiti uviđaj ili pretresanje (Petrović 2004). 4.1Otvoreni prostor kao mjesto događaja Uviđaj na otvorenom prostoru trebalo bi poduzimati u slučajevima neovlaštene proizvodnje droge poljoprivrednim uzgajanjem. Istraživanje kriminalističke prakse u Federaciji BiH pokazuje da se u takvim slučajevima uglavnom pribjegavalo postavljanju zasjede u cilju lišenja slobode osoba koje su se bavile pomenutim radnjama učinjenja krivičnog djela te se, nadalje, putem informativnog razgovora pokušava rasvjetliti kriminalna djelatnost. Kasnjie, u istrazi, uslijedilo bi saslušanje svjedoka, ispitivanje okrivljenog i pretresanje. Stiče se utisak da se uviđaj, naprosto, zaobilazio, mada se ne visi jasan razlog za to. 16 4.2Neovlaštena proizvodnja droge poljoprivrednim uzgajanjem Kao što je poznato i naše podneblje, u izvjesnoj mjeri, pogodno je za uzgajanje droge kanabis. To se čini na manijm zemljišnim parcelama, uglavnom uz riječne tokove, baštama, vrtovima ili u saskijama za cvijeće koje se drže na balkonu. Kako se, u krivičnopravnom smislu, radi o mjestu učinjenja krivičnog djela, smatramo da bi, po saznanju za takvu kriminalnu djelatnost, najsvrsishodnjie bilo izvršiti uviđaj. Ukoliko je riječ o otvorenom prostoru, uviđaju bi trebalo prethoditi tajno osmatranje prostora i zasjeda u cilju lišenja slobode učinitelja ove kriminalne djelatnosti. Nakon toga, izvršio bi se uviđaj na mjestu događaja, tj. na mjestu neovlaštene proizvodnje droge poljoprivrednim uzgajanjem. 4.3Neovlaštena trgovina drogom Neovlaštena trgovina drogom jeste kriminalna djelatnost koja bi se u izuzetnim slučajevima mogla istraživati poduzimanjem uviđaja. Ti izuzetni slučajevi bili bi prilikom kupoprodaje veće količine droge kada bi se razmjena obavljala na otvorenom prostoru, kao što je park, izletište, park i sl. S obzirom na težinu ovakvih krivičnih djela, smatramo da bi uviđaj bio svrsishodan upravo zbog pronalaska svih dokaza koji mogu pratiti krivična djela organizovanog kriminala. U dosadašnjoj kriminalističkoj praksi u Federaciji BiH, ova radnja učinjenja krivičnog djela istraživala se i dokazivala na sljedeći način. Po saznanju za protivpravnu djelatnost, najčešće se vrši tajno osmatranje kritičkog prostra i osoba za koje su postojali osnovi sumnje da neovlašteno trguju drogom. Cilj je bio da se uoči način učinjenja djela, i njegovi akteri, kako bi se u pogodnom momentu organizovalo lišenje slobode trgovaca ali i kupaca droge – potencijalnih svjedoka, te eventualno, pretraga prostora. Naravno da su sve osobe lišene slobode, pretresene u cilju pronalaska droge, novca i drugih predmeta. Dokazivanje se, u toku krivičnog postupka po ovakvim slučajevima, vršilo putem svjedoka i rezultata ličnog pretresa. Poseban značaj uviđaja ogledao bi se u detaljnom čulnom opažanju i pretraživanju i ispitivanju mjesta događaja s obzirom da kriminalci određenu količinu droge uvijek sakrivaju negdje u blizini, i takođe, pronalaska i fiksiranja droge i drugih predmeta odbačenih tokom lišenja slobode. Naravno, uviđaju bi prethodilo tajno osmatanje otkrivenog mjesta događaja, lišenje slobode njegovih aktara, a potom uviđaj u prisustvu osoba lišenih slobode. 17 4.4Skrovište droge Kada je u pitanju otvoreni prostor, droga se može sakrivati na različitim mjestima i na različite načine. Do sada je u kriminalističkoj praksi otkriveno da se to najčešće čini zakopavanjem u zemlju, stavljanjem u šupljinu stabala drveta, stavljanjem u žbunje, stavljanjem u razne šupljine kao što su šahtovi za vodu, kanalizacija, kontejneri i kante za smeće. Pojedina stanovišta ukazuju da su komparativne predmosti na strani pretraživanja terena u cilju pronalaska droge, ali ni uviđaj ne bi trebalo zanemariti, pogotovo kada je u pitanju organizovani narko-kriminal. Opravdanost vršenja uviđaja takvim slučajevima vidi se u temeljitosti istraživanja mjesta događaja po metodici uviđaja čime bi se pronađeni predmeti i tragovi fiksirali na način koji bi bio najsvrsishodniji u postupku dokazivanja. 4.5Zatvoreni prostor kao mjesto događaja Uviđaj u zatvorenom prostoru, tj. stanu, privatnom ili javnom objektu, može se vršiti po otkrivanju ilegalne narko-labaratorije, iligalne trgovine drogom na veliko, ili na malo ukoliko se radi o kontinuiranoj protivpravnoj djelatnosti, omogućavanja konzumiranja droge iznajmljivanjem prostorija, kao i sakrivanja droge. 4.6Ilegalna narko-labaratorija Narko-labaratorija jeste u stvari manja ili veća, s obzirom na svoje proizvodne kapacitete, fabrika droge. Može biti smještena u kući, stanu, poslovnom prostoru, kući za odmor, tj. u prostoru u kojem se obitava, ili u posebno namjenjenom prostoru, kao što je npr. iznajmljena kuća ili kuća za odmor (vikendica). S obzirom na te objektem, u kriminalističkoj teoriji se uglavnom govori o pretresanju radi pronalaska i obustave rada narko-labaratorije. Naše mišljenje je da u osnovi procesnog rada treba biti uviđaj, koji se po potrebi može kombinovati sa drugim procesnim i kriminalističkim radnjama. Ponovo naglašavamo da se radi o mjestu krivičnog događaja koje bi svrsishodnije bilo obratiti uviđajem, a ne pretresanjem (Petrović, 2004). 18 4.7Neovlaštena trgovina drogom Kriminalci nerojetko organizuju kontinuiranu prodaju droga na sitno u vlastitom stanu, kući ili vikendici. Takva kriminalna djelatnost obavlja se uz visok stepen konspirativnosti, što u velikoj mjeri onemogućava aktivnost nadležnih državnih organa, odnosno smanjuje njihovu efikasnost. U takvim situacijama uviđajem bi se mogli pronaći predmeti krivičnog djela (droge), ali i drugi predmeti i tragovi koji prate tu kriminalnu djelatnost (pribor za pakovanje droge, vaga, razne pribelješke o kupcima i saučesnicima), te učitinelji. Kada je u pitanju neovlaštena trgovina drogom na veliko, onda prevashodno mislimo na radnju kupoprodaje droge. To se može obavljati u hotelskoj sobi, brodskoj kabini, separeu restorana i sl., gdje bi se uz ostale procesne i kriminalističke aktivnosti, u pojedinim slučajevima trebao vršiti i uviđaj. Pogotovo ako su okolnosti konkretnog slučaja takve da bi se uviđajem, pored droge, mogli pronaći i drugi materijalni dokazi. 4.8Omogućavanje konzumiranja droge Stavljanje prostorija na raspolaganje radi konzumiranja droge jeste radnja učinjenja koja se u domaćoj kriminalističkoj i sudskoj praksi rijetko otkriva, istražuje uz velike poteškoće, a još teže dokazuje i presuđuje. Riječ je o specifičnoj kriminalnoj djelatnosti koju je zaista teško otkriti, a i kada se otkrije postavlja se postavlja se pitanje njenog istraživanja i dokazivanja. Kriminalistička i sudska praksa ukazuju na pretresanje koje, ako nije rezultiralo pronalaskom droge, nije efikasno, te dokazivonje svjedocima koji su veoma nepouzdani, s obzirom da su to upravo narkomani kojima nije u interesu da terete vlasnika stana, kuće ili drugog ustupljenog prostora. Stog smatramo da bi, po saznanju za ovu protivpravnu djelatnost, trebalo izvršiti uviđaj, uz prethodno lišenje slobode zatečenih osoba. 4.9Skrovište droge Najzad, treba reći da se droga najčešće sakriva u kući ili stanu kriminalca. U zavisnosti od konkretne situacije izbor bi trebao biti između uviđaja i pretresanja, a ne kao do sada, isključivo pretresanje. Pretresanje, zbog uobičajenog sastava tima koji ga obavlja, u pravilu ne može rezultirati efikasnošću uviđaja s obzirom na sastav uviđajnog tima. U timu za pretresanje ne učestvuju kriminalistički tehničar, stručne osobe i vještaci. 19 4.10Vodene površine kao mjesto događaja Pod ovim pojmom podrazumjevamo vršenje uviđaja u situacijama kada je droga odbačena sa plovila u vodu ili je inače sakrivena u vodi ili na dnu rijeke, jezera ili mora. Takve situacije su moguće ukoliko se npr., prilikom pretresa plovnog objekta posumnja da je droga odbačena u vodu, zatim droga se ponekad zapakuje u nepremočivu ambalažu, veže za uže i spusti u vodu kako bi se po potrebi uže presjeklo i droga potzonula na dno. Takođe moguće je da se droga, dobro upakovana, skriva na dnu rijeke, jezera ili mora. Kod ovakvih situacija mogu se koristiti ronioci koji su policijski službenici (pripadnici specijalne jedinice) ili profesionalni ronioci. 20 5.KRIMINALISTIČKA METODIKA UVIĐAJA NARKO-KRIMINALA Ovu metodiku predstavićemo počevši od provjere dobijenih informacija do samog vršenja uviđaja. 5.1Način provjere informacija S obzirom na karaktersitike narko-kriminal, nema baš mnogo manevarskog prostora u pogledu prikupljanja informacija o konkretnim kriminalnim djelatnostima. Tako je isa provjeravanjem dobijenih informacija ili krivičnih prijava iz ove oblasti. Po našem mišljenju, takve provjere mogu se vršiti na dva načina i to, putem tajnog izviđanja i osmatranja (specijalna opservacija) i putem informatora. Bez obzira na pouzdanost informatora, njegovu pozitivnu provjeru trebalo bi potvrditi specijalnom opservacijom. 5.2Tajno izviđanje mjesta događaja Specijalna opservacija je kriminalistička radnja tajnog prikupljanja informacija metodom neposrednog zapažanja. Ssatoji se u tajnom osmatranju, nadziranju i izviđanju određenih osoba, vozila, objekata ili prostora u cilju ostvarenja uvida i prikupljanja informacija o kriminalnom stanju, aktivnostima i identitetu nadziranih. Ova složena radnja od višestruke je koristi u kriminalističkom radu, a posebno prilikom otkrivanja učinitelja narko-kriminala. Cilj je da se neposredno osmotre određeni objekti kao što su iliegalna narko-labaratorija, tajno skrovište droge, sumnjivi stan, restoran, kafić, diskoteka, ljetna bašta, automobil, ili prostori kao što su park, šetalište, trg ili parking, te da se neposrednim izviđanjem prikupe informacije o karakteristikama određenog objekta ili prostora. Rezultati operativnog izviđanja i osmatranja koriste se za odabiranje pogodne baze za tajno osmatranje i nadziranje prijavljene kriminalne djelatnosti (Petrović, 2004). 5.3Tajno osmatranje mjesta događaja Tajno stacionirano osmatranje i nadziranje osoba, objekata ili prostora obavlja se iz prethodno odabrane i dobro pripremljene osmatračke baze. Određeni objekat ili prostor osmatra se kada 21 postoje osnovi sumnje da se tu vrši kriminalna djelatnost. Ukoliko se potvrde navodi krivične prijave ili druge informacije o postojanju kriminalne djelatnosti, smatramo da je to momenat kada se treba donijeti odluka o izlasku na mjesto događaja radi vršenja uviđaja. Pored toga potrebno je nastaviti kontinuirano tajno stacionirano osmatranje u cilju utvrđivanja svih karakteristika događaja. Praktično kriminalistička ekipa koja vrši osmatranje ima i, nešto atipičnu, ulogu osiguranja. 5.4Način vršenja uviđaja kod narko-kriminala Ukoliko je tajnim izviđanjem i osmatranjem utvrđeno vršenje protivpravne djelatnosti, ovlaštena službena osoba, specijalista za suzbijanje narko-kriminala, obavjestit će o tome nadležnog tužioca. Potom je neophodno odmah formirati uviđajni tim koji bi činili ovlaštena službena osoba i kriminalistički tehničar. Sam izlazak uviđajnog tima na mjesto događaja razlikovao bi se od tipičnog postupanja, s tim što bi se takj izlazak planirao u vrijeme koje je utvrđeno kao kritično za vršenje protivpravne djelatnosti. Informativno-orijentacijsko-organizacijska faza uviđaja započela bi dolaskom uviđajnog tima u tajnu osmatračku bazu gdje se ostvaruje kontakt sa ekipom koja vrši kontinuirano osmatranje, a ujedno i osiguranje mjesta događaja. Ukoliko se uvjeri u vršenje narkokriminalne djelatmosti, donijeće odluku za vršenje uviđaja. U tom slučaju prva uviđajna faza može potrajati nekoliko sati ili nekoliko dana u kontinuitetu. Tako bi se, takođe u kontinuitetu, iz tajne osmatračke baze, odmah nastavljala i identifikacijsko-statička faza uviđaja. Ona bi se sastojala u nastavljanju kontinuiranog tajnog osmatranja s ciljem čulnog opažanja elemenata i karakteristika konkretnog krivičnog događaja. Svi elementi opsežne kriminalne djelatnosti fiksirali bi se fotografisanjem i video-snimanjem, i to iz tajne osmatračke baze. Posebne mjere opreza potrebne su u slučaju vršenja uviđaja u prostoru gdje je otkrivena narko-laboratorija. Naime, u takvim laboratorijama uvijek se nalaze određene količine raznih hemijskih supstanci od kojih su neke otrovne ili zapaljive, pa nestručnim i nepažljivim postupanjem može doći do nesreće. Takođe i sami kriminalci koji budu zatečeni u laboratoriji mogu iskoristiti otrovne i zapaljive supstance za napad na policiju. Daljni nastavak uviđaja odvijao bi se po sljedećoj metodologiji. U tačno određeno vrijeme, u toku vršenja kriminalne djelatnosti, izvršila bi se blokada mjesta događaja, a u blokirani prostor munjeviti bi ušla jedna ili veše kriminalističkih grupa i lišenje slobode dilera, kurira i kupaca droge. Odmah bi se izvršilo djelimično pretresanje osoba, odnosno pregled svih osoba 22 lišennih slobode, prevashodno iz sigurnosnih razloga. Kriminalistički tehničar bi istovremeno izvršio označavanje i fotografisanje. Nastavak uviđaja, tj. dinamička i kontrolna faza, odvijao bi se po uobičajenoj metodologija, uvažavajući specifučnosti predmeta i tragova narkokriminalne djelatnosti. Takođe, nastavak uviđaja može biti i u peisustvu osoba lišenih slobode, ukoliko bi to bilo moguće s obzirom na njihov broj i opasnost, odnosno sklonost pružanju otpora i remećenju rada i reda na mjestu događaja (Petrović, 2004). 23