PEDAGOGIJA 1. Pedagoške discipline se mogu razvrstati prema raznim kriterijima: Prema uzrastu odgajanika: predškolska, skolska, srednjoškolska pedagogija I andragogija Prema mjestu odgojnog rada: obiteljska pedagogija, didaktika, internatska pedagogija I pedagogija slobodnog vremena Prema vremenu odgoja: povijest pedagogije, suvremena pedagogija I pedagoška futurologija Prema specifičnim uvijetima odgoja: specijalna, industrijska, vojna I konfesionalna pedagogija Prema praktičnom kriteriju u skladu s postojecim odgojnim područjima: 1. povijest pedagogije – proučava odgoj kroz povijest kako bi se pozitivni učinci prenijeli do danas, a negativni odbacii, npr nacizam 2. opća pedagogija – bavi se odgojem općenito ( vrste odgoja, principi, metode odgojnog rada… 3. pedagoška metodologija – proučava pedagoške istraživačke metode I njihovu primjenu 4. komparativna pedagogija – daje usporedni pregled odgojnih sustava npr. Komparacija školskih sustava u raznim zemljama 5. predškolska pedagogija – proučava odgoj dijece u predškolskoj dobi, bez obzira jeli u institucijama ili obitelji 6. školska pedagogija – proučava odgojno obrazovni radu školama, (osnovnoškolska i srednjoškolska pedagogija) 7. didaktika – znanost o obrazovanju u nastavi; kako prenosimo znanja I iskustva mladjima 8. metodika – specijalna didaktika ( metodika nastave jezika, metodika nastave matematike i sl..) 9. visokoškolska pedagogija – proučava odgojno obrazovni rad u visokim školama 10.andragogija- proučava odgoj i obrazovanje odraslih 11.obiteljska pedagogija – bavio se odgojem u obitelji (ciljevi, zadaci, metode, i principi odgoja..) 12.internatska pedagogija – prucava odgoj u internatima 13.pedagogija slobodnog vremena – bavi se pitanjima društvenog života djece i omladine 14.specijalna pedagogija – bavi se odgojom djece s posebnim poterbama a. TIFLOPEDAGOGIJA – odgoj slijepih b. SURDOPEDAGOGIJA – odgoj gluhih i nagluhih c. OLIGOFRENOPEDAGOGIJA – odgoj djece s intelektualnim poremećajima d. LOGOPEDIJA – proučavanje govornih poremećaja i metode njihovog uklanjanja e. SOMATOPEDIJA – odgoj djece s tjelesnim oštećenjima f. SOCIOPEDIJA – odgoj djece s poremećajem u ponašanju 15.Integrativna pedagogija – bavi se integracijom osoba s posebnim potrebama 16. Industriska pedagogija – proučava odgoj, obrazovanje, specifičnosti i zakonitosti odgoja u proizvodnim uvjetima 17.Vojna pedagogija – proučava odgojno-obrazovni rad u vojsci 18.Konfesionalna – bavi se pitanjima vjerskog odgoja 19.Socijalna pedagogija – proučava društvene odgojne probleme, a posebno one koji su povezani s odgojnom zanemarenošću 20.Pedagoška futurologija – istražuje perspective odgoja u budućnosti 2. Što je odgoj? Odgoj : Proces formiranja čovjeka u cijelini Djelovanje na sve sfere njegovog bića ( intelektualna, emotivna i voljna sfera ) Proces formiranja osobnosti u tjelesnom, intelektualnom, moralnom, estetskom i rado- tehničkom pogledu Odgoj karakterizuju 3 bitne odlike (zadataka, procesa) o Proces usvajanja znanja, vještina i navika o o - Proces formiranja fizičkih i intelektualnih snaga i sposobnosti Proces formiranja osobnosti i karaktera Formiranje osobnosti i karaktera ( pozitivnih osobina volje, plemenitih osjećaja, pozitivnog i jakog karaktera Usmjeren na izgrađivanje pozitivnih i plemenitih osobina ličnosti 3. Karakteristike odgoja Osnovne karakteristike odgoja: 1. Povijesni karakter odgoja: - neprekidna mijena sadržaja, oblika, sredstava, i karaktera rada i odnosa u koje čovjek ulazi radeći i odgajajući se uvijetuje i promjenjivost odgoja - bez promjenjivosti odgoj nebi imaso smisla, ne bi bio factor razvoja čovjeka i društva - odgoj se treba prilagodjavati društvenim promjenama, ali istovremeno treba biti faktor tog mijenjanja i razvijanja 2. Konkretna društvena uvjetovanost odgoja o o Odgoj je uvijek sasvim konkretno društveno uvjetovan Društveni razvitak do sad je prošao kroz 5 formacija ( prvobitna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam i socijalizam ), a svakoj je odgovarao i odredjeni odgoj Faktori koji utiču na karakteristike odgoja: Klasni odgoj i dr odgoj uz tom društvu Karakteristike proizvodnog rada i sredstava za proizvodnju Vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju Društvene snage koje u datom trenutku dominiraju Ideološka nadgradnja Nivo znanstvene razvijenosti Standard života većine stanovništva is l. o 3. Klasnost odgoja o odgoj je ovisio o tome koja je klasa vladajuća, koja je podređena i kakav je međusoban odnos klasa prvobitna zajednica = besklasni karakter feudalno društvo = staleški karakter svaki stalež ima svoj odgoj u feudalizmu: vladajuća feudalna klasa sastojala se iz 2 staleža: duhovni i svjetovni = 2 različita sistema odgoja, iako je opći ionteres bio istovjetan o o o o 4. Politički karakter odgoja Povezanost odgoja i politike u odredjenom društvuž Bitan je karakter politike društva ( progresivan, stagnirajući, reakcionaran itd…. ) 5. Biološka priroda korijena odgoja o o odgoja nema izvan ljudskog društva – on je isključivo društvena kategorija bitna karakteristika je svjesnost cilja, namjernost odgojnog djelovanja 6. Svrsishodnost, svjesnost, sistematičnost i organiziranost o Svrsishodan = odgoj teži određenom cilju, intencionalan je ; cilju se nastoje podvrgnuti: organizacija, sadržaj, sredstva, metode, oblici rada it tok odgojnog procesa Postavljanje cilja i usmjeravanje odgojne djelatnosti u željenom pravcu = odgoj je svjestan proces o 4. Odgojno obrazovna područja Postoji više kriterija za podjelu odgoja na odgojna područja: 1. Prema bitnim određenjima čovjeka a. Tjelesni b. Intelektualni c. Moralni d. Estetski e. Radni 2. Prema dobi odgajanika: a. Predškolski b. Školski c. Visokoškolski d. Odgoj odraslih 3. Prema mjetu specifične odgojne djelatnosti a. Obiteljski b. Domski c. Specijalni d. U proizvodnim uvjetima e. Vjerski f. U slobodnom vremenu 4. Obzirom na vrijeme a. Odgoj u prošlosti b. Suvremeni odgoj c. Odgoj u budućnosti 5. Faktori razvoja ličnosti Različite grupe shvaćanja pokušale su definirati faktore ličnosti: 1. Pedagopki pesimizam – glavni faktor ličnosti = naslijeđe. Čovjek je onakav kakav se rodi, ne može se pobjeći od svoje sudbine i njegova priroda je nepromjenjiva. Negira se moć odgoja. 2. Pedagoški optimizam – glavni faktor ličnosti = sredina (vanjski faktor) 3. Pokušaj prevladavanja jednostranosti – uzima se u obzir i vanjske (sredina) i unutarnje (naslijeđe) faktore 4. Pedagoški realizam – jedan od bitnih faktora ličnosti = odgoj , ali uzima u obzir i naslijeđe i vanjsku sredinu Pojavilo se i nekoliko teorija koje objašnjavaju ove faktore: 1. Teorija NATIVIZMA – razvoj čovjeka određen je naslijeđem. Temperament , karakter, sposobnosti i talenti u čovjeku su urođeni i nepromjenjivi. Odgoj nema uticaja, kao ni vanjski faktori. Razvoj ličnosti je sudbinski određen. Ova teorija opravdava postojeće nejednakosti među pripadnicima pojedinih klasa i slojeva društava; dovodi do rasne diskriminacije. 2. Teorija EMPIRIZMA – javlja se krajem srednjeg vijeka kao odgovor na učenje natavista. Teorija naglašava neograničenu moć odgoja. Odriče ulogu naslijeđa i prirođenih sposobnosti. Osnivačem teorije se smatra John Locke ( dječija duša = tabula raza ). Čovjekov razvoj odvija se pod uticajem odgoja. Diderot ističe da i sredina i odgoj imaju veliki uticaj na razvoj ličnosti, ali nisu svemoćni. 3. Teorija KONVERGENCIJE – javlja se razvojem prirodnih znanosti u 19 st., a tvorac je Viljem Stern. Smatra da faktori sredine i naslijeđa međusobno konvergiraju – nadopunjuju se . istraživanja se pokazala da postoje nasljedni elementi koji su dani u vidu dispozicija. Dispozicije su preduvjeti razvoja, a sto će se od njih razviti zavisi o vanjskim poticajima i utjecajima društvene sredine i odgoja. Prema ovoj teoriji sam odgajanik nema ulogu u vlastitom odgoju, tj. potpuno je pasivan. 4. SUVREMENO SHVAĆANJE – na razvoj ličnosti utječu svi faktori: naslijeđe, sredina, odgoj i aktivnost same ličnosti. Naslijeđe utječe na razvitak i odgoj čovjeka. Urođeni dio čovjekove prirode čini osnovu za mogućnost razvoja – dispozicija/tjelesna karakteristika organizma, posebno nervnog sistema. Ona je samo pretpostavka razvoja, a ne uvjet razvoja. Dispozicija je podložna mjenjanju pod uticajem vanjskih faktora ( društva, sredine i odgoja) te vlastite aktivnosti. Dispozicije se nasljeđuju,a iz njih se stiče sposobnosti, osobine volje i karaktera. Društvena sredina utječe na razvitak stečenog dijela ljudske prirode te zbog različitih uvjeta života i djelatnosti, različite duhovne i materijalne kulture u kojima žive, stvaraju se različitosti među ljudima. Priroda čovjeka počinje se formirati od trenutka začeća te je već u toj fazi jako bitno okružuje i društvena sredina. Odgoj i aktivnost samog odgajanika značajno utječe na razvoj dispozicije i sposobnosti. Čovjek ne može razvijati svoje sposobnosti pasivnim posmatranjem ( vještine se uče kroz vježbanje, intelekt kroz umni rad). Stoga odgojna djelatnost ima zadatak planskog i sistematskog organizovanja odgajanikove aktivnosti. 6. Obiteljski odgoj Obitelj je osnovna društvena grupa koja se zasniva brakom između dva lica suprotnog spola i koju pored njih čine i njihovi potomci. (prisustvo potomaka ili prisustvo oba roditelja ne mora nužno postojati) Funkcije obitelji: Reproduktivna funkcija- stvaranje i podizanje potomstva Ekonomska funkcija – privredna Funkcija pružanja zaštite Odgojno-obrazovna Socijalizatorska Zadovoljavanje spolnih nagona Zadovoljavanje emotivnih potreba zadovoljavanje odgojnih, socijalnih i ekonomskih potreba Ciljevi, zadaci i sadržaji Temeljna svrha obiteljskog odgoja je razvitak i izgrađivanje sposobnog, čestitig , marljivog, uljuđenog čovjeka. Uvažavajući opći odgojni cilj obitelj ima osnovne zadatke: 1. Tjelesni odgoj – potrebno je osigurati uvjete neophodne za život / pravilna prehrana, bavljenje aktivnostima, pravilna smjena odmora i sna, higijenske uvjete, i higijenske navike…) 2. Intelektualni odgoj – podrazumjeva razvoj interesa, intelektualne radoznalosti, sposonosti, pažnje, pamćenja, mašte, razvoj navika,; obitelj treba osigurati podršku za učenje, adekvatne upute za učenje, poticati usvajanje pojmova, njegovati ljubav prema istini te poticati razvoj culture intelektualnog rada. 3. Moralni odgoj – upoznati dijete s istinskim ljudskim odnosima ( razumjevanje, pažnja, uvažavanje, nesebično pomaganje, ljubav, poštenje, pravednost, prirodno, kulturno i ljubazno ophođenje, prihvaćanje dužnosti i izvršavanje obaveza. ( moralni zadatak podrazumjeva aktivno dječije učesće u igri, u obavljanju određenih radnih zadataka, u komunikaciji sa drugom djecom,tj. u različitim životnim situacijama.) 4. Estetski odgoj - razvijanje sposobnosti uočavanja, oživljavanja, stvaranja i vrednovanja lijepog. Interes djeteta za crtanje, slikanje, pjevanje, modeliranje i sl. Treba usmjeriti u pravcu razvijanja njihovog ukusa i smisla za lijepim. 5. Radni odgoj – podrazumjeva uključivanje djece u obiteljske poslovesukladno sposobnostima i mogućnostima djeteta / briga o igračkama, uređivanja sebe samih, samostalno obavljanje određenih poslova is l. na taj način se stiču radne navike, pravilan odnos prema radu, osjećaj za obaveze i odgovornosti. Sadržaj obiteljskog odgoja podrazumjeva različite izvore znanja/ razgovori i usmena komunikacija, knjige, ilustracije, filmovi, sadržaji programa kulturnih ustanova. Odgoj mora biti studiozno osmišljen, dobro postavljen i organiziran ted a se dosljedno provodi. U cilju razvijanja humanih odnosa potrebno je voditi brigu o ; 1. Razvijanju i njegovanju smisla za ljubav, međusobno razumjevanje i humanizaciju odnosa među osobama suprotnog spola. (postiže se primjerom u međusobnoj komunikaciji roditelja) 2. Vladanje sobom, odgovornom ponašanju, samodisciplini i kulturi ophođenja ( obuzdavanje svojih želja i odricanje kad je ono potrebno) 3. Pripremi za brak i obiteljski život kroz razgovor s djecom u adolescentskoj dobi o braku i bračnim odnosima, zreloj ljubavi, rađanju djece, odgovornostima roditelja, kriterijima pri izboru bračnog druga i sl. ( jako su važni zdrava i stbilna obitelj, pozitivan živi uzor roditelja) 4. Razvijanju želje za potomstvom, biološkom reprodukcijom i porastu nataliteta ( osjećaja majčinstva i očinstva) 5. Razvoju budućih odgovornih roditelja 6. Njegovanju kod djece vrijednostikoja uključuje pravilan odgoj buduće djece 7. Izbjegavanje neželjenih pojava ( neadekvantno i neodgovorno ponašanje prema osobama suprotnog spola, sukobi, oboljenja i psihičke smetnje, smanjena radna sposobnost, neželjene trudnoće maloljetnica, sukobi u braku, rastave brakova, neodgovorno roditeljstvo, napuštanje obitelji i sl.) Uloga roditelja kao odgajatelja Po svojoj prirodnoj i društvenoj funkciji roditelji su odgajatelji i posjeduju osjećaj majčinstva i očinstva koji ih upućuje da se brinu o djeci id a ih odgajaju. Najvažniji odgajatelj u ranom djetinjstvu je majka, sve do 3 god. života kada dolazi do osamostaljenja djeteta te važna postaje i uloga oca kao odgajatelja. Oba osjećajna kontakta se dopunjuju i s ocem i s majkom, što djete čini radosnim i sretnim. Karakteristike dobrog roditelja: Odgovornost Nesebično prihvaćanje i savjesno provođenje svojih odgojnih funkcija Čestitost Poštenje Iskrenost Ljubaznost Optimizam, vedrina, radinost Posjedovanjem svih kvaliteta roditelj stiče autoritet, što ja važan element dobrog i uspješnog odgajatelja. Pri tome je bitno razlikovati autoritarnost od autoriteta. Autoritet – odnosi se na ugled, dostojanstvo i uticajnu snagu dotične osobe. Autoritarnost – se odnosi na moć izvanjskog prisilnog podčinjavanja moćnicima. Bitno je razlikovati prave od lažnih autoriteta. Lažni autoriteti: 1. Autoritet ugnjetavanja – najčešće kod očeva : ljutnja , vikanje, fizičko kažnjavanje, dovodi do ugnjetavanja; dijete je plašljivo i ljko takvo ponašanje može prenijeti u svoju buduću obitelj. 2. Autoritet rastojanja – udaljenost roditelja od djeteta, nedostatak razgovora, a sve s “ciljem” da djeca budu poslušna 3. Autoritet podantizma – ne obraćanje pažnje na djecu, djeca su dužna slušati svaku njihovu zapovijed i izvršavati je bez pogovora 4. Autoritet rezonerstva – svakodnevne pridike i pouke, djeca rastu bez smijeha i radosti, u rezonerstvu odsutan je autoritet te ga djeca ne moge ni uočiti 5. Autoritet ljubavi – djete mora sve učiniti iz ljubavi prema roditeljima; ovo dovodi do obiteljskog egoizma; djeca postaju egoisti, a roditelji žrtve 6. Autoritet dobrote – dječija poslušnost se postiže stalnom popustljivošću i dobrotom roditelja; djeca preuzimaju “komandu”, kapricozni su, imaju velike prohtjeve 7. Autoritet podmićivanaj – kupovanje dječije poslušnosti darovima i obećanjima Karakteristike obiteljskog odgoja Obitelj je najkompleksniji i najuticajniji odgojni faktor(većina ljudi od rodjenja do smrti živi u obiteljskoj zajdenici). U svakoj društvenoj zajednici formiraju se tipvi obitelji koje odgovaraju stupnju obiteljskog razvitka. Karakteristični socijalni pokazatelji su makro i mikro socijalni odnosi, kako slijedi: 1. Predbračni odnosi budućih supružnika 2. Bračni odnos supružnika 3. Odnosi roditelj prema djeci i djece prema roditeljima 4. Odnosi prema rodbini 5. Odnosi prema užoj i široj društvenoj sredini Adekvatnosti tih odnosa ukazuje na socijalne vrijednosti i pedagoške mogućnosti pojedinih obitelji. Osnovno obilježje odgojne funkcije suvremene obitelji je jedinstvenost njezinog cilja, sadržaja, principa i metoda odgoja. Uspješnost obiteljskog odgoja ocjenjuje se organizaciskom širinom, izborom adekvatnih odgojnih sadržaja i primjenom adekvatnih metoda rada. Neophodni preduvjeti uspješnog obiteljskog odgoja Osnovni preduvjeti pozitivnog obiteljskog odgoja su: 1. Pravilna struktura obitelji – pruža sigurnost i stabilnost, menje mogućnosti za problem; postoji mogućnost identifikacije djece s roditeljima što je bitan preduvjet razvoja identiteta djeteta 2. Socijalne i pedagoške kvalitete obitelji – socijalna zrelost roditelja, visok kulturni nivo, psihička i emocionalna uravnoteženost, pedagoška prosvijećenost i sl… 3. Sređenost ekonomskog stanja obitelji – stambena, zdravstvena, prehrambena i pedagoška 4. Autoritet roditelja i odnos izmedju roditelja i djece 5. Organizacija života i obitelji – utvrđivanje određenog režima, reda i pravila, dužnosti djeteta Metode i sredstva obiteljskog odgoja 1. Metoda ubjeđivanja – koristi se za objašnjavanje, pokazivanje ili dokazivanje nečega što treba ili ne treba činiti. Bitno je: a. Iznijeti sto više činjenica b. Biti konkretan c. Biti sistematičan i postupan pri objašnjavanju – kako bi se dijete uvjerilo u ispravnost ili pogrešnost postupaka 2. Metoda vježbanja i navikavanja – primjena stečenog znanja u praksi=vježbanje te navikavanje djeteta da samo sto češće rješava svakodnevne zadatke. Bitna je kontrola i samokontrola 3. Metoda podsticanja – zasnovana je na prirodnoj težnjiza isticanjem, ličnom afirmacijom. Koriste se sredstva: a. Pohvala – odobravanje i isticanje učinjenog b. Obećanje – potiče i konkretizira očekivanja da se se nešto ispuniti c. Nagrade – povezane s obećanjem i imaju simbolično značenje d. Takmičenje – temelji se na težnji pojedinca za prestižom; ne valja pretjerano isticati kvalitete jednog djeteta u odnosu na drugo 4. Metoda sprječavanja – koristi se za onemogućavanje negativnog ponašanja djece. Koriste se sredstva: Nadzor – pojačana kontrola u aktivnostima koje mogudovesti do neželjenih postupaka Primjedba ili upozorenje – ukazuje na nešto što nije u redu u ponašanju; mora biti odmjerena i dobronamjerna Kritika – jako sredstvo sprječavanja ako je potkrijepljena činjenicama Zabrana- oduzimanje prava na duže ili kraće vrijeme na stečenu poziciju, na ravnopravno učešće u nečemu i sl; primjenjivati sto rjeđe i argumentirano Kazna – najače sredstvo; treba biti odmjerena, izrečena bez bijesa, ne smije vrijeđati dostojanstvo ( uskraćivanje hrane, odjeće, džeparca, fizičke kazne Principi obiteljskog odgoja 1. Princip poštovanja ličnosti djeteta - uvažavanje prijedloga, želja i inicijativa, taktičnost u komunikaciji, dogovaranje s djetetom 2. Princip potpune angažiranosti – djeca su ravnopravni članovi i moraju biti u potpunosti uključeni u život i rad u obitelji; neophodno je staviti sve tjelesne i mentalne sposobnosti djeteta u funkciju uz poštovanje njegovih mogućnosti 3. princip pravilne orijentacije - oslanjanje na pozitivna svojstva pojedinog djeteta, isticanje dobrih osobina, vjera u djecu i sl. 4. princip međunarodnog povjerenja – skladni i emocionalno povezani pozitivni odnosi između članova obitelji, ulijevaju povjerenje između roditelja i djece 5. princip jedinstvenosti – oba roditelja i svi članovi obitelji moraju skladno djelovati; usklađivanje stavova 6. princip dosljednosti – nepoželjno je mijenjanje stavova; prihvaćeni red, disciplina, pravila igre i ponašanje se moraju poštivati 7. princip individualnog prilaženja – usklađenost svih odgojnih mjera sa individualnim posebnostima djece 7.Školski odgoj Proučava onaj dio ukupnog odgoja koji se odnosi na školsku popuklaciju; u perjodu od polaska u sk 6-8 god do završetka srednje šk 17-18 god. Predmet školske pedagogije: prikupljanje činjenica o pojavama i procesima školskog odgoja te utvrđivanje zakonitosti i uzročno posljedičih veza koji u njima vladaju ispitivanja prakse utvrđivanje teoriskog sistema praćenje stanja i tendencija odnosa u odgoju utvrđivanje vrijednosnih stavova u šk odgoju Vidovi i organizacija nastavno odgojne djelatnosti u šk Djelatnost šk se odvija putem sljedećih područja: 1. nastava – složen, planski organiziran i uređen proces od strane nastavnika u kojem učenici stječu znanja, razvijaju vještine i navike, razvijaju se psihofizički i svestrano se odgajaju. Nastava uključuje najmanje 3 faktora = učenik + nastavnik + nastavni sadržaj = DIDAKTIČKI TROKUT . Nastavom se ostvaruju sljedeći zadaci: a. obrazovni – materijalni zadatak – sticanje znanja, razvijanje vještina i navika o objektivnoj stvarnosti b. funkcionalni – formalin zadatak – razvijanje ljudskih sposobnosti: senzornih, praktičnih, izražajnih i intektualnih c. odgojni zadatak – samo usvajanje činjenica je odgojni čin 2. vannastavne aktivnosti – su slobodne aktivnosti van učionicai škole(sekcije, intresne grupe, klubovi, udruženja). U njima učenici zadovoljavaju interese, proširuju znanja, šire interese i sklonosti. Do izražaja dolazi inicijativnost i samostalnost učenika. 3. produženi boravak u šk – organizira se iz pedagoških, zdravstvenih i socijalnih razloga. Organizira se za heterogene grupe, a prednost se daje djeci s teškoćama u učenju, socijalno ugroženoj djeci i djeci s teškoćama u razvoju. Za vrijeme produženog boravka u šk za djecu se org: o o o o o nastava samostalno učenje izrada domaćih zadataka slobodne aktivnosti prehrana Preduvjeti za organiziranje produženog boravka: prostor za rad i radne aktivnosti prostor za odmor i zabavu prostor i uvjeti za objedovanje veća materijalna sredstva – besplatan boravak za djecu iz materijalno ugroženih obitelji intenzivni rad nastavnika zapošljavanje novih stručnjaka – pedagoga, psihologa, socijalnog radnika Zakonodavstvo ustav – utvrđuje cilj odgoja i određuje osnovne vrijednosti koje se trebaju ostvariti - zakon – početak i završetak rada, način rada, odredbe o prostoru, opremi, učilima, planu i program, udžbenicima, nastavnicima, napredovanju, ocjenjivanju učenika i sl… nastavni plan i program – propisuje ga ministarstvo statut škole – školom upravlja ravnatelj i školski odbor trajna dokumentacija – matična knjiga i ljetopis škole privremena dokumentacija – imenik i evidencija o ispitima; čuvaju se 10 god. - Uloga učitelja: organizator analitičar svog i učenikovog rada graditelj suradničkih odnosa racionalizator istraživač i inicijator coordinator programmer mentor Karakteristike dobrog nastavnika: osnovno pravilo – “ kakvi hoćes da ti budu odgajanici, takav budi najprije sam” dobar poznavatelj struke solidan poznavatelj pedagogije, psihologije, didaktike metodike i sociologije voli djecu ima empatičan stav ima razvijene interpersonalne odnose sposobnost stvaranja povoljne pedagoške klime u učeničkim i roditeljskim kolektivima oduševljava svojim radom – stvaralački rad s učenicima nov je, neponovljiv i suvremen pravilan stav prema radu - posjeduje moralne i duhovne vrednote posjeduje karakterne osobine na najvišoj razini samokontrola u ponasanju stalozenost i smirenost entuzijazam u radu razumjevanje učenika i njihovog tempa učenja planiranja svog rada stalan interes za učenike