Mirovinski fondovi[1]

SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA VRGOČ GORAN MIROVINSKI FONDOVI SEMINARSKI RAD Opatija, 2011. SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA MIROVINSKI FONDOVI Kolegij: Poslovne financije Mentor: Prof.dr.sc. Zoran Ivanović Student: Goran Vrgoč Mat. broj: 3638/09-Z Status: izvaredni CIS Zabok Opatija, travanj, 2011. SADRŽAJ Popis grafova.........................................................................................................................II Popis slika..............................................................................................................................II UVOD......................................................................................................................................III 0.1 Vrste mirovina..................................................................................................................V 0.2 Reguliranje mirovinskog sustava.....................................................................................X 0.3 Budućnost mirovinskih fondova......................................................................................X 1 ZAKONSKA REGULATIVA MIROVINSKIH FONDOVA U HRVATSKOJ................XII 1.1 Zakon o mirovinskom osiguranju................................................................................XIII 1.2 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima.......................................XV 1.3 Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje...................................................................................XVII 2 MIROVINSKI FONDOVI U HRVATSKOJ.....................................................................XIX 2.1 Raiffeisen obvezni mirovinski fond..............................................................................XX 2.2 Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond........................................................................XX ZAKLJUČAK......................................................................................................................XXII LITERATURA...................................................................................................................XXIII I Popis grafova Graf 1: Struktura imovine privatnih mirovinskih osiguranja u 2000. godini...........................VI Graf 2: Imovina fondova socijalnog osiguranja u periodu od 1957. do 2000. godine............VII Graf 3: Predviđena sredstva fonda socijalnog osiguranja......................................................VIII Popis slika Slika 1: Tok sredstava kroz financijski sustav..........................................................................IV II UVOD Mirovinski fondovi sastavni su dio financijskog tržišta. Osnovna je namjena financijskog tržišta prijenos sredstava od ljudi koji imaju višak raspoloživih sredstava ljudima koji imaju manjak istih. Mirovinski fondovi pripadaju nebankarskim institucijama. On je ujedno i financijski posrednik. Upravo će u ovom radu biti u uvodnom dijelu sljedećeg poglavlja spomenuti financijski posrednici te njihova uloga na financijskom tržištu te će biti napravljena podjela kako bi se jasno vidjelo u koji dio financijskih posrednika pripadaju mirovinski fondovi. Osim toga, u sljedećem će poglavlju biti detaljno prikazana podjela mirovinskih fondova te će se vidjeti da postoje tri temeljna mirovinska fonda od kojih je jedan najčešće korišten u svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Nakon toga će biti ukratko spomenuta zakonska regulativa sa naglaskom na zakonskoj regulativi Sjedinjenih Američkih Država, dok će hrvatska zakonska regulativa biti obrađena u poglavlju nakon spomenutog. Na kraju će se sagledati budućnost mirovinskih fondova i to na način da će se navesti postojeći problemi ovakvog sustava prikupljanja sredstava i kuda sve to vodi u budućnost, ali će se i sagledati mogući budući problemi koji još uvijek nisu prisutni. Tu će se javno vidjeti kako postojeći sustav ima puno nedostataka i da bi se održali mirovinski fondovi, sustav se treba mijenjati, a jedan od smjerova promjene je i privatizacija. No, ona sa sobom također donosi određene negativne posljedice koje će također biti spomenute u sljedećem poglavlju. U drugom poglavlju ovog rada spomenut će se zakonska regulativa vezana uz mirovinske fondove u Republici Hrvatskoj. Tako će biti spomenuta i obrađena tri temeljna zakona te će biti prikazana njihova struktura, ali i najvažniji, a možda i najzanimljiviji dijelovi tih zakona. Na kraju u trećem poglavlju će se napraviti analiza dvaju mirovinskih fondova iz Hrvatske. Jedan od tih fondova biti će obvezni mirovinski fond, a drugi onaj dobrovoljni. Svi obvezni mirovinski fondovi imaju prilično čvrsta i rigorozna pravila kojih se moraju pridržavati svi članovi. Odstupanje od tih pravila sa sobom nosi i sankcije. Za razliku od njih, dobrovoljni mirovinski fondovi ne posjeduju tako stroga pravila te osobe u njih uplaćuju financijska sredstva onda kada imaju za to mogućnosti. Ako nemaju, ne postoje nikakve sankcije. U radu će na primjeru Raiffeisen mirovinskih fondova (obveznih i dobrovoljnih) biti prikazane važnosti obiju ovih vrsta. U istraživanju, formuliranju i prezentiranju rezultata istraživanja u seminarskom radu koristiti će se, u odgovarajućim kombinacijama, znanstvene metode istraživanja od kojih se navode one najvažnije: metoda analize i sinteze, metoda komparacije i metoda kompilacije. III 1 MIROVINSKI FONDOVI Posrednik u financijskom posredovanju je osoba koja prenosi sredstva od štediše kreditora do dužnika potrošača. On posuđuje sredstva od štediše kreditora i koristi ih za odobravanje kredita dužniku potrošaču. Financijski proces u kojem se pojavljuju financijski posrednici naziva se financijsko posredovanje. Da bi se razumio način kretanja financijskih sredstava, ova su kretanja prikazana na slici ispod. Slika 1: Tok sredstava kroz financijski sustav Izvor: Mishkin, F. S., Eakins, S. G.: Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o. Zagreb. 2003. str. 16. Kao što se može vidjeti, financijski sustav se dijeli na neizravne i izravne financije. Neizravne financije označavaju proces financijskog posredovanja gdje je potreban posrednik kako bi od jedne strane prenio sredstva na drugu stranu putem financijskog tržišta. Drugim riječima, neizravne financije uključuju prijenos od štediša kreditora do dužnika potrošača. Upravo tema ovog rada uključuje jednog od posrednika u financijskom poslovanju, o čemu će se detaljnije pisati u ovome radu. U izravnim financijama dužnici posuđuju novčana sredstva izravno od kreditora i to na način da na financijskim tržištima prodaju vrijednosnice. Bez financijskih tržišta gotovo je nemoguće prenijeti od osobe koja ne vidi prigode za ulaganja do osobe koja ih vidi. Osim toga, postojanje financijskih tržišta korisno je i kada netko želi posuditi sredstva zbog cilja koji nije izravno povezan s povećanjem proizvodnje u poduzeću. Drugim riječima, financijska tržišta omogućuju premještanje sredstava od ljudi kojima nedostaju prigode za produktivna ulaganja do ljudi koji ih imaju. Upravo zbog toga financijska tržišta doprinose većoj proizvodnji i efikasnosti u cjelokupnom gospodarstvu. Djelotvorna financijska tržišta su ta koja povećavaju ekonomsko blagostanje svih članova zajednice. IV Financijski posrednici mogu se svrstati u tri temeljne kategorije1: a) depozitne institucije, b) institucije ugovorne štednje te c) investicijski posrednici. Najzanimljiviji financijski posrednici, barem za ovu temu, su institucije ugovorne štednje. One na ugovornoj osnovi prikupljaju sredstva u redovitim vremenskim intervalima. Ova vrsta financijski posrednika može s visokim stupnjem sigurnosti predviđati svoje isplatne obveze u nadolazećim godinama. Njihova glavna briga nije likvidnost imovine, za razliku od depozitnih institucija, već teže dugoročnim ulaganjima u korporativne obveznice, dionice i hipotekarne kredite. Razlikujemo nekoliko institucija ugovorne štednje2: a) društva životnog osiguranja, b) društva osiguranja od požara i nezgoda te c) mirovinski fondovi i državni penzijski fondovi. Mirovinski fondovi osiguravaju dohodak po umirovljeniku u obliku anuiteta za zaposlenike koji su uključeni u mirovinski plan. Sredstva za mirovinske fondove se prikupljaju doprinosima zaposlenika i poslodavaca. Postoji prije svega obvezni doprinosi, koji se automatski izdvajaju iz bruto plaće svakog zaposlenika i dobrovoljni doprinosi. U nastavku ovog poglavlja bit će detaljno razrađeni mirovinski fondovi i to prema vrstama. Nakon toga bit će nešto malo riječi o zakonskim regulativama vezanima uz mirovinske fondove dok će detaljnije o zakonskoj regulativi u Hrvatskoj biti riječi u sljedećem poglavlju. Na kraju ovog rada daje se mišljenje temeljeno na objektivnim činjenicama vezanima uz budućnost mirovinskih fondova. 0.1 Vrste mirovina Mirovinska osiguranja mogu se sagledati sa više perspektiva. Kada govorimo o mirovinama, tada ih uglavnom dijelimo na sljedeće: a) mirovinsko osiguranje s definiranim iznosom isplate, b) mirovinsko osiguranje s definiranom uplatom doprinosa te c) privatno i državno mirovinsko osiguranje. Osim toga, mirovinsko osiguranje može biti privatno ili javno. Kod mirovinskog osiguranja s definiranim iznosom isplate zaposlenicima se obećava određeni iznos kada odu u mirovinu. Visina mirovine se određuje formulom u kojoj se uzimaju u obzir godine radnog staža i iznos posljednje plaće zaposlenika. 1 2 Mishkin F. S., Eakins S. G.: Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o. Zagreb, 2003. str. 26. Mishkin F. S., Eakins S. G.: Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o. Zagreb, 2003. str. 28. V Ovakva vrsta mirovinskog osiguranja neminovno nameće poslodavcu da osigura sredstva potrebna da isplatu dogovorene visine mirovine. Zadatak je vanjske revizije da utvrdi da li poduzeće koje zapošljava pojedinca uplaćuje dovoljno sredstava. Ako je poduzeće izdvajalo dovoljno sredstava, onda se kaže da je mirovinsko osiguranje u potpunosti financirano. Ako dođe do toga da je uplaćeno previše sredstava nego što je dogovoreno, onda se kaže da mirovinsko osiguranje raspolaže prevelikim sredstvima. No, u praksi se najčešće događa slučaj kada je uplaćeno premalo novaca pa se onda kaže da mirovinsko osiguranje ne raspolaže dovoljnim sredstvima. Do manjka novca u mirovinskom fondu najčešće dolazi jer poslodavac ne uplaćuje dovoljno sredstava. Tvrtke mogu sukladno zakonu sponzorirati nedovoljno financirano mirovinsko osiguranje. Tako su mirovinskom osiguranju tvrtke General Motors Corporation 90-tih godina nedostajalo milijarde dolara da bude u potpunosti financirano. Rizik kod mirovinskih fondova koji nisu dovoljno financirani je taj da mogu bankrotirati i da osobe koje odu u mirovinu neće dobiti svoje mirovine jer se one nemaju iz čega isplatiti. Kod mirovinskog osiguranja s definiranom uplatom doprinosa definira se, kao što i sam naziv govori, koliki će se iznos uplaćivati u fond. Tada iznos mirovine u potpunosti ovisi o poslovanju fonda za razliku od prethodnog slučaja kada se znao konačan iznos mirovine. Uplata mirovinskom osiguranju kod ove vrste osiguranja najčešće ide prema zaposlenikovoj plaći, odnosno poslodavac u fond uplaćuje određeni postotni iznos plaće zaposlenika. No, ima i slučajeva kada sam zaposlenik uplaćuje doprinose u fond. Osoba ili društvo koje upravlja fondom odlučuje na koji način će investirati sredstva iz fonda kako bi se ona povećala. No, nerijetko je slučaj da i sami zaposlenici mogu odlučiti gdje će se ulagati njihov novac. Mirovinska osiguranja s definiranom uplatom doprinosa sve je popularniji oblik mirovinskog osiguranja. Popularnost je tolika da se danas uglavnom sklapaju takve vrste mirovinskog osiguranja. Najčešći razlog tome je da se odgovornost za vođenje brige o uspješnosti fonda prebacuje sa poslodavca na posloprimca. No, postoje i problemi vezani uz ovu vrstu mirovinskih osiguranja. Tako je jedan od problema taj da zaposlenici ne znaju dovoljno o ulaganjima te sukladno tome ne znaju donositi prije svega pametne, dugoročne odluke. U prilog tome idu i statistike. Tako nešto manje od 4% osiguranika svoja sredstva ulaže u dionice iako je to, gledajući dugoročno, najisplativije. Privatno mirovinsko osiguranje doživjelo je svoj razvoj sa porastom zabrinutosti o održivosti socijalnog osiguranja te sa poboljšavanjem pripremljenosti ljudi za mirovinu. Takva osiguranja financiranju poslodavci, grupe osoba ili pojedinci. Nekada su privatna mirovinska osiguranja novac ulagala uglavnom u državne vrijednosne papire i korporativne obveznice. Iako su i danas takva ulaganja prisutna, najveću ulogu imaju ulaganja u hipoteke, utržive zapise, dionice i drugo. Privatna mirovinska osiguranja dana su najveći institucionalni ulagači na tržištu dionica. Struktura imovine privatnih mirovinskih osiguranja u 2000. godini može se vidjeti na grafu ispod. Graf 1: Struktura imovine privatnih mirovinskih osiguranja u 2000. godini VI Izvor: Mishkin F. S., Eakins S. G.: Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o., Zagreb. 2003., str. 538, vlastita obrada Jačanjem ove vrste mirovinskih fondova jačaju i moći upravitelja tih istih fondova. Oni mogu vršiti pritiske na uprave pojedinih poduzeća. To je i logično pošto taj isti upravitelj vrlo vjerojatno regulira nekoliko tisuća dionica tog istog poduzeća. S druge strane, državno mirovinsko osiguranje je osiguranje koje financira neko državno tijelo. Danas je najveći državni mirovinski fond svakako Savezni program starosnog i invalidnog osiguranja često nazivan i socijalno osiguranje. Ovaj fond funkcionira na principu međugeneracijske solidarnosti te novac koji radnici uplaćuju danas služi za isplatu mirovina trenutnih umirovljenika. Za zaposlenika koji danas uplaćuju novac, novac će u budućnosti uplaćivati neke nove generacije. Postoji opravdana sumnja ta takvi mirovinski fondovi ne mogu opstati jer postoji mogućnost da buduće generacije neće moći u njega uplaćivati dovoljno novaca. Ova sumnja započela je 1970-ih godina kada se vidjelo da veliki broj osoba iz poslijeratne generacije u kojoj je bilo mnogo djece će postati veliki broj umirovljenika u bližoj budućnosti. Dakle, problem takvog fonda je da ako država ne kontrolira svoj natalitet može doći do toga da bude u državi više umirovljenika nego radne snage i zbog toga se ne bi mogle isplatiti sve mirovine. Na grafu ispod nalazi se imovina fonda socijalnog osiguranja do 2000. godine. Ta imovina smanjila se u kasnim 70-tim i ranim 80-tim godinama i to onda kada se broj umirovljenika značajno povećao. Tada je došlo do potrebe za restrukturiranjem fonda pomoću povećanja doprinosa i smanjenja isplata. Graf 2: Imovina fondova socijalnog osiguranja u periodu od 1957. do 2000. godine VII Izvor: Mishkin F. S., Eakins S. G.: Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o., Zagreb. 2003., str. 540. Na grafu ispod nalaze se predviđanja do 2038. godine. Tako će do 2030. godine socijalno osiguranje trebati otkupiti 759 milijardi dolara obveznica. Graf 3: Predviđena sredstva fonda socijalnog osiguranja VIII Izvor: Mishkin F. S., Eakins S. G.: Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o., Zagreb. 2003., str. 541. Neminovno se postavlja pitanje da li treba ulagati na tržištu privatnih vrijednosnih papira. Privatizacija bi mogla ići u raznim pravcima, a neki od mogućih su: a) individualni računi financirani iz poreza na primanja iz radnog odnosa – gdje postoji potencijal za viši povrat na uložena sredstva, ova mogućnost je puno rizičnija nego trenutni sustav jer je moguća negativna posljedica da pojedini umirovljenici primaju puno veće mirovine nego drugi, b) državno investiranje suficita na privatnom tržištu – moguće je ovom metodom popraviti ukupnu stopu povrata u sustavu i pritom istovremeno smanjivati rizik za svakog pojedinca, c) osobni računi kao dohodak porezu na primanja iz radnog odnosa – prema ovoj opciji se nude veća sredstava osiguranicima prilikom odlaska u mirovinu, ali i zahtjeva veći dohodak. Kako je trenutni sustav takav da se iz uplata trenutnih zaposlenika plaćaju mirovine umirovljenicima, prilikom privatizacije mirovinskih fondova ovako nešto ne bi bilo moguće. Dakle, potrebne su različite reforme koje će se očitati u obliku poreza kako bi se smanjili manjkovi u mirovinskih fondovima, a tek će onda biti moguće uvesti privatizaciju. Ako ne dođe do privatizacije, vrlo vjerojatno će se u skoroj budućnosti fondovi iscrpiti što će izazvati još veće poreze na dohodak. Naravno, ovo su predviđanja na temelju trenutnog stanja. Ako će u svijetu doći do otkrića lijeka protiv teških i čestih bolesti, smanjit će se smrtnost i ljudi će dulje živjeti, a time i duže primati mirovinu, a onda će nastati za mirovinske fondove još veći problemi. IX 0.2 Reguliranje mirovinskog sustava Zakonska regulativa u svijetu dugo je godina bila nepoznanica za reguliranje mirovinskih fondova. Drugim riječima, nije postojao nikakav zakon koji bi se odnosio na kontrolu i stvaranje pravnih okvira za korištenje i uplaćivanje u mirovinske fondove. Poduzeća su uglavnom nudile isplatu mirovina kao nagradu za dugogodišnju vjernost i rad te su isplaćivali mirovinu kao poticaj radnicima. Takve isplate uglavnom su se vršile iz tekućih prihoda. U trenutku kada bi poduzeće propalo ili bi ga preuzelo neko drugo poduzeće, isplate bi prestale. Upravo je Velika svjetska kriza u prošlom stoljeću bila poticaj da se uvedu stroži zakonski okviri kojima će se regulirati mirovinski sustavi. Razlog tome je bilo propadanje mirovinskih sustava tijekom krize. Upravo onda su i osnovani prvi sustavi socijalnog osiguranja. Npr. u SAD-u je 1949. godine odlučeno da mirovinsko osiguranje bude sastavni dio kolektivnog ugovora. Takva odluka dala je za rezultate povećanje broja mirovinskih fondova. Nadalje u proteklom desetljeću mnogo je država uvelo obavezne kapitalno financijske mirovne sustave temeljene na načelu određenih doprinosa. Jedan od glavnih argumenata njihovog uvođenja je neposredna i proporcionalna povezanost između doprinosa i primanja u starosti. Naime, osnovna svrha ulaganja imovine mirovinskih fondova nije samo njezino očuvanje, već i povećanje u korist članova mirovinskog fonda. Iz toga proizlazi da su mirovinski fondovi jedni od navjećih „igrača“ na tržištu kapitala. U SAD-u postoji Zakon o sigurnosti mirovinskog dohotka zaposlenika. Njime su postavljeni određeni standardi koje moraju poštivati svi mirovinski fondovi. Ukoliko se oni ne poštuju, rezultat može biti gubitak povlaštenog poreznog statusa. Zakonom je, među ostalim, određeno da zaposlenici mogu prebacivati svoja sredstva iz jednog mirovinskog fonda u drugi kada mijenjaju posao. Zakonom je određeno da za stjecanjem mirovinskih prava zaposlenik mora imati određeni radni staž. Sama odgovornost za nadgledanje poslovanja mirovinskih fondova zapala je na Ministarstvo rada. U Hrvatskoj postoji nekoliko zakona kojima se reguliraju mirovinski sustavi. To su: a) Zakon o mirovinskom osiguranja, b) Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskih fondovima te c) Zakon o mirovinskim osiguravajućih društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje. Ovi zakoni bit će obrađeni temeljito u sljedećem poglavlju. 0.3 Budućnost mirovinskih fondova U budućnosti se očekuje rast i popularizacija mirovinskih fondova. Ljudi sve više vode brigu o tome što će nakon što odu u mirovinu i prestanu primati plaću. Iako bi država mogla ostaviti tu brigu na svakom pojedincu, ona svakog radnika „prisiljava“ da uplaćuje novac u svoj mirovinski fond. Na taj način se država štiti od jako siromašnih staraca jer ljudi često ne X znaju štedjeti ili se ne mogu prisiliti da to rade. Veća briga za budućnost rezultirat će većom ponudom mirovinskih fondova na tržištu kao i većom kvalitetom istih ponuda. No, kao što je već spomenuto u ovom poglavlju, mirovinski fondovi imaju i mnogobrojne probleme koji se odražavaju i u Hrvatskoj. Preuzeti američki sustav mirovinskih fondova gdje sadašnji zaposlenici isplaćuju mirovine umirovljenicima pokazao se kao privremeno rješenje već postojećeg problema koji je sve veći i veći, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Problem nastaje kada u državi, kao što je i slučaj u Hrvatskoj, postoji više umirovljenika nego radne snage i radna snaga svojim izdvajanjima iz plaće ne može namiriti sve te silne mirovine. To rezultira vrlo niskim mirovinama, kao što su i u Hrvatskoj. Ovaj problem će trebati biti riješen u skoroj budućnosti na neki od načina koji su opisani u ovom poglavlju. Još je jedan problem koji se može pojaviti u budućnosti. Svaki čovjek ima životni vijek, a ako se on produžuje, to znači da se produžuje i razdoblje provedeno u mirovini što zahtjeva još više sredstava. Ovdje se samo može nagađati kakve bi negativne posljedice na mirovinske fondovi imalo otkriće npr. lijeka protiv raka. Iz svega navedenog vidi se da će se mirovinski fondovi u budućnosti suočiti sa različitim problemima koji su prisutni već dulje vrijeme i samo se produbljuju. Vlade moraju donijeti dugoročna i kvalitetna rješenja kojima će se osigurati svakom umirovljeniku dostojna mirovina, a s druge strane da sam dohodak od zaposlenika ne raste kako bi se ista namirila. XI 1 ZAKONSKA REGULATIVA MIROVINSKIH FONDOVA U HRVATSKOJ Reforme mirovinskih fondova su nužne, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. U radu je ranije spomenuto koji su problemi sustigli mirovinske fondove te koja su buduća negativna predviđanja. Hrvatska je također provela određene reforme mirovinskih fondova. Zadnja veća reforma mirovinskih fondova u Hrvatskoj dogodila se 2002. godine. Njome je stvoren jedan, prije svega, robustan, pravedniji i održiviji mirovinski sustav. Prema toj mirovinskoj reformi stvorena je nova nacionalna štednja koja prema zadnjim podacima iznosi 36 milijardi kuna te raste iz mjeseca u mjesec. Devet godina nakon reforme ostvareni su godišnji pronosi od 5,27% dok je stopa inflacije u istom tom periodu iznosila 2,68%. Oduzimajući to dobije se realni prinos od 2,59% što je iznad zadanog cilja od 2%. Do prosinca 2010. mirovinski su fondovi zaradili 5,12 milijardi kuna novih vrijednosti. Što se tiče troškova, mirovinski fondovi su naplatili 1,43 milijardi kuna naknada. Prema svim ovim navedenim podacima, mirovinski su fondovi nadmašili zacrtane visine prinosa što će se odraziti na visinu mirovina iz I. i II. stupa za članove fondova. Kako se troškovi još uvijek mogu smanjivati, tako još uvijek postoji mjesta za poboljšanje3. Temelj reformi dobar je zakonodavni sustav neke zemlje. U Hrvatskoj postoje tri temeljna zakona o mirovinskih fondovima, a to su: a) Zakon o mirovinskom osiguranju, b) Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima te c) Zakon o mirovinskim osiguravajućih društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalne štednje. Zakon o mirovinskom osiguranja izglasan je 1998. godine, a svoju primjenu započeo je u siječnju 1999. godine. Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima donesen je početkom 1999. godine., a njegova primjena započela je u siječnju 2000. godine. Kao što se može vidjeti, i u Hrvatskoj su poprilično kasno doneseni ovakvi zakoni. U Sjedinjenim Američkim Državama postojao je sličan problem te oni do sredine prošlog stoljeća nisu imali svoje zakone za mirovinske sustave iako su kao država već postojali dugo vremena. To je pokazatelj da je briga o mirovini novije područje koje se još razvija i koje još mora pronaći neke stabilne sustave kako bi se osigurala svim ljudima pravedna mirovina. Sa pojmom mirovinskih fondova usko je povezan pojam generacijske solidarnosti. Budući da država nema dovoljno sredstava u svom proračunu kako bi mogla izdvojiti financijska sredstva za umirovljenike, generacijska solidarnost igra ovdje veliku ulogu. Ona označava situaciju u kojoj svi zaposleni, u ovom kontekstu ih možemo nazivati mladima, izdvajaju dio dvojih plaća za one koji su u mirovini, a u ovom kontekstu i možemo nazvati starijima. Dakle, svi mladi financijski pomaži svim starijima. Mjesečno izdvajaju 15% svojih primanja za potrebe umirovljenika. To je tzv. ulaganje u prvi mirovinski stup. Sva ovakva ulaganja, bilo u prvo mirovinski stup ili u ostala dva potpuno su regulirana zakonima. Iako tema ovog rada nije obrada zakona, u nastavku će biti prikazana struktura svakog od gore navedenih zakona te će pojedini dijelovi tog zakona biti i izdvojeni te pobliže objašnjeni. 3 http://www.nacional.hr/clanak/98538/mirovinski-fondovi-mirovinska-reforma-u-hrvatskoj-je-uspjesna-i-trebaje-nastaviti, 10.04.2011. XII 1.1 Zakon o mirovinskom osiguranju Zakon o mirovinskom osiguranju sastoji se od sljedećih odredbi4: I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. Opće odredbe, Vrste osiguranja i osigurane osobe Mirovinski staž Prava iz mirovinskog osiguranja Matična evidencija Postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, Ustrojstvo Zavoda Financiranje Imovina Zavoda Naknade štete Kazne Prijelazne i završne odredbe Prema općim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, sustav mirovinskih osiguranja u Hrvatskoj čine5: a) obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, b) obvezno mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje te c) dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje. Općim se odredbama određuje da svaki osiguranik ima pravo na starosnu mirovinu, prijevremenu starosnu mirovinu, invalidsku mirovinu, obiteljsku mirovinu, najnižu mirovinu, osnovnu mirovinu, profesionalnu rehabilitaciju, naknadu zbog tjelesnih oštećenja te naknadu putnih troškova u svezi s ostvarivanjem osiguranih prava. Sredstva se za mirovinsko osiguranje osiguravaju od strane osiguranika, poslodavaca te drugih obveznih doprinosa. Zakonom se određuje nekoliko vrsta osiguranih osoba, a to su6: 4 Zakon o mirovinskom osiguranju. Narodne novine. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/269150.html, 14.04.2011. 5 Zakon o mirovinskom osiguranju. Narodne novine. Članak 1. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/269150.html, 14.04.2011. 6 Zakon o mirovinskom osiguranju. Narodne novine. Članak 10-21. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/269150.html, 14.04.2011. XIII a) osiguranici, b) osobe osigurane u određenih okolnostima te c) članovi obitelji osiguranika. Zakonom se određuju njihova prava, ali i obveze prema mirovinskom osiguranju. Pod vrste osiguranja pripadaju7: a) obvezno osiguranje te b) produženo osiguranje. U staž osiguranika ubraja se vrijeme koje je osiguranik proveo u obveznom mirovinskom osiguranju nakon navršene 15. godine života. U staž se računa radno vrijeme od 42 sata tjedno ako drugačije nije određeno kolektivnim ugovorom. U radni staž ide i razdoblje provedeno sa skraćenim radnim vremenom koje se smatra punim radnim vremenom za zaposlene roditelje nakon porodiljnog dopusta za blizance, treće i svako sljedeće dijete, roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju ili zaposlenici koji rade skraćenim radnim vremenom zbog posebnih propisa na poslu. U radni staž ulazi i vrijeme koje je zaposleni na bolovanju ili profesionalnoj rehabilitaciji. Pridodani staž je razdoblje koje se pridodaje prigodom određivanja visine invalidske i obiteljske mirovine ako osiguranik nije navršio 60 godina života. Prava iz mirovinskog osiguranja određuju pravo na starosnu mirovinu koja kod muškaraca iznosi nakon 65. godine života, a kod žena nakon navršene nakon navršene 60. godine života i minimalno 15 godina mirovinskog staža, prava na prijevremenu starosnu mirovinu, pravo na osnovi invalidnosti te prava na naknade zbog tjelesnog oštećenja. Možda najzanimljiviji dio zakona je svakako financiranje. Tako se razlikuje tekuće financiranje, doprinos, prihodi iz državnog proračuna te financijsko poslovanje. Pod prihode mirovinskog osiguranja ubrajaju se8: a) doprinosi osiguranika, b) doprinosi poslodavca, c) doprinosi drugih obveznika plaćanja doprinosa utvrđenim ovim zakonom, d) doprinosi za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, e) doprinosi poslodavca za staž osiguranja koji se računa s povećanim trajanjem, f) prihodi iz državnog proračuna za pokrića izdataka za prava ostvarena pod povoljnim uvjetima, g) prihodi iz državnog proračuna za pokriće manjka prihoda obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, h) prihodi od dividendi, kamata i drugo. 7 Zakon o mirovinskom osiguranju. Narodne novine. Članak 10-21. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/269150.html, 14.04.2011. 8 Zakon o mirovinskom osiguranju. Narodne novine. Članak 136. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/269150.html, 14.04.2011. XIV 1.2 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima sastoji se od sedamnaest temeljnih dijelova od kojih će neki biti izdvojeni i pobliže objašnjeni9: GLAVA I. – Opće odredbe, GLAVA II. – Mirovinsko društvo, GLAVA III .– Autorizacija, osnivanje mirovinskog društva i odobrenje za rad mirovinskog društva, GLAVA IV. – Mirovinski fondovi, GLAVA V. – Članstvo i doprinosi u obveznim mirovinskim fondovima, GLAVA VI. – Vođenje osobnih računa i vrednovanje imovine, GLAVA VII. Financiranje djelatnosti mirovinskog društva, GLAVA VIII. – Marketing mirovinskih fondova, GLAVA IX. – Ulaganje imovine mirovinskih fondova, GLAVA X. – Banka skrbnik, GLAVA XI. – Središnji registar osiguranika, GLAVA XII. – Obveze izvješćivanja i priopćavanja o obvezama, GLAVA XIII. – Nadzor nad poslovanjem mirovinskog društva i mirovinskih fondova, GLAVA XV. – Dobrovoljni mirovinski fondovi i programi, GLAVA XVI. – Kaznene odredbe te GLAVE XVII. – Prijelazne i završne odredbe. Glava I.10 Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima sastoji se od općih odredbi. U sklopu općih odredbi objašnjeni su neki temeljni pojmovi koji se pojavljuju u zakonu, kao što su mirovinsko društvo, mirovinski fond, dobrovoljni fond, obvezni fond i drugo. Tako se mirovinski fond definira kao dobrovoljni mirovinski fond ili obvezni mirovinski fond. Obvezni fond je onaj fond kojeg osniva i kojim upravlja obvezno mirovinsko društvo. S druge strane, dobrovoljni fond je onaj fond kojeg osniva i kojim upravlja dobrovoljno društvo. 9 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/270675.html., 14.04.2011. 10 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Članak 1 – 3. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/270675.html, 15.04.2011. XV Glava II.11 naziva se Mirovinsko društvo i definira se kao trgovačko društvo osnovano u pravnom obliku dioničkog društva ili društva s ograničenom odgovornošću. Kao predmet poslovanja mirovinskog društva navodi se isključivo osnivanje i upravljanje mirovinskim fondom. Organi mirovinskog društva su uprava, nadzorni odbor te skupština. Zakonom su određena prava i obveze svakog organa mirovinskog društva kao i tko može, a tko ne može biti član pojedinog organa. Glava III.12 bavi se autorizacijom, osnivanjem i odobrenjem za rad mirovinskog društva. Zahtjev za autorizaciju podnose osnivači mirovinskog društva Agenciji koja ima rok od 15 dana od primitka posljednjeg dokumenta da odbije ili odobri zahtjev za autorizaciju. Da bi Agencija odobrila zahtjev, moraju biti ispunjeni određeni uvjeti definirani Zakonom. Ukoliko Agencija odbije zahtjev, ona mora obrazložiti svoje odbijanje. U Glavi IV.13 definirani su mirovinski fondovi. Tako u Hrvatskoj postoji obvezni i dobrovoljni mirovinski fond. Prema Zakonu obvezni fond mora imati najmanje osamdeset tisuća članova, dok dobrovoljni dvije tisuće. Statutom mirovinskog fonda određuje se ime fonda, temeljna načela, osnovica za izračunavanje naknade mirovinskom društvu i drugo. U Glavi V.14 definirana su članstva i doprinosi u obveznom mirovinskom fondu. Tako je svaki član izbor svog fonda dužan prijaviti Središnjem registru osiguranika kako bi postao član. Doprinosi se plaćaju preko Središnjeg registra osiguranika, a sve prema zakonom utvrđenoj stopi. Ako član nekog obveznog mirovinskog fonda želi prijeći u drugi obvezni mirovinski fond, o tome treba obavijestiti Središnji registar osiguranika. Međutim, osiguranik pri izlasku iz fonda mora platiti određene naknade i to 5% iznosa na osobnom računu ako izlazi u prvoj godini članstva, 2,5% ako odlazi u drugoj godini, 1,25% u trećoj itd. Mirovinsko društvo može, kako bi namirilo svoje troškove, obračunati odbitak od najviše 0.8% uplaćenih doprinosa. Svi troškovi vezani uz transakcije za sjecanje ili transfer imovine obveznog fonda dužno je podmiriti mirovinsko društvo. Što se tiče ulaganja imovine mirovinskog fonda15, imovinu je moguće ulagati u: a) kratkoročne zapise i druge kratkoročne vrijednosne papire, b) dugoročne obveznice izdane od strane Republike Hrvatske ili jedinica lokalne uprave i samouprave, dugoročne obveznice izdane od strane dioničkih društva registriranih u Republici Hrvatskoj, c) dionice, d) dugoročne obveznice izdane u inozemstvu i drugo. S druge strane, imovina ne smije biti uložena u dionice, obveznice i druge vrijednosne papire koji ne kotiraju na burzi, imovinu koja je po zakonu neotuđiva, nekretnine, dionice, 11 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Članak 4 – 19. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/270675.html, 15.04.2011. 12 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Članak 20 – 33. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/270675.html, 15.04.2011. 13 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Članak 33 – 39. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/270675.html, 15.04.2011 14 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Članak 40 – 49. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/270675.html, 14.04.2011. 15 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Članak 68 – 78. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/270675.html, 14.04.2011. XVI obveznice i druge vrijednosne papire koji su izdani od dioničara ili banke skrbnika mirovinskog fonda. 1.3 Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje Zakon o mirovinskim osiguravajućih društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalne štednje sastoji se od sedam temeljnih dijelova od kojih će neki biti izdvojeni i pobliže objašnjeni16: GLAVA I. – Opće odredbe, GLAVA II. – Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, GLAVA III. – Savjet agencije, GLAVA IV. – Ciljevi, načela, djelokrug i nadležnost Agencije, GLAVA V. Financiranje izvješćivanja, GLAVA VI. Kaznene odredbe te GLAVA VII. Prijelazne i završne odredbe. Općim odredbama17 se određuje da se Zakonom propisuje pravni položaj Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, njeno ustrojstvo, uvjeti imenovanja, trajanja mandata i razrješenja i brojne druge odrednice. Također se u sklopu općih odredbi objašnjavaju neki temeljni pojmovi kao što je agencija, financijsko tržište i drugo. Zakonom se određuje pravni položaj, ustrojstvo, uvjeti imenovanja, trajanja i razrješenja predsjednika i članova Upravne Agencije18. Tako je Agencija samostalna pravna osoba s javnim ovlastima u okviru svog djelovanja nadležna propisanim aktiva Zakona. Sjedište joj je u Zagrebu. Uprava Agencije sastoji se od pet članova od kojih je jedan predsjednik. Odluke iz djelokruga agencije donose se na sjednicama sa najmanje tri glasa. Agencija ima Savjet. Ono je savjetodavno tijelo koje se sastoji od devet članova. Zakonom su određeni uvjeti koje mora zadovoljavati svaki od članova Agencije. Savjet je dužan Agenciji davati mišljenja, stručne i znanstvene savjete radi razvoja nadzorne prakse. Temeljni ciljevi Agencije određeni su zakonom, a glase19: 16 Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje. http://www.zakon.hr/z/215/Zakon-o-Hrvatskoj-agenciji-za-nadzor-financijskih-usluga, 14.04.2011. 17 Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje. Članak 1. - 2. . http://www.zakon.hr/z/215/Zakon-o-Hrvatskoj-agenciji-za-nadzor-financijskih-usluga, 14.04.2011 18 . Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje. Članak 3. - 10.. http://www.zakon.hr/z/215/Zakon-o-Hrvatskoj-agenciji-za-nadzor-financijskih-usluga, 14.04.2011 19 Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje. Članak 13. http://www.zakon.hr/z/215/Zakon-o-Hrvatskoj-agenciji-za-nadzor-financijskih-usluga, 14.04.2011 XVII a) promicanje i očuvanje stabilnosti financijskog sustava i b) nadzor zakonitosti poslovanja subjekata nadzora. Načela Agencije su20: transparentnost, izgradnja povjerenja među sudionicima financijskog tržišta, izvješćivanje potrošača. Financijska izvješća se financiraju iz sredstava državnog proračuna, naknada od imovine i prihoda subjekata nadzora te iz naknada za pružene usluge iz nadležnosti djelokruga Agencije. 20 Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje. Članak 14. http://www.zakon.hr/z/215/Zakon-o-Hrvatskoj-agenciji-za-nadzor-financijskih-usluga, 14.04.2011 XVIII 2 MIROVINSKI FONDOVI U HRVATSKOJ Mirovinskom reformom iz 2002. godine nastala su tri mirovinska stupa u koja se mora ili može ulagati. Prva dva mirovinska stupa predstavljaju obvezne mirovinske stupove što znači da svaka zaposlena osoba ili osoba koja prima honorar (isključivšti studente i učenike) mora ulagati u njih. To je definirano zakonom. U treći mirovinski stup osoba ne mora ulagati, već to radi isključivo na temelju svoje dobre volje. Budući da ulaganje zapravo predstavlja izdvajanje financijskih sredstava, zašto bi uopće postojala potreba za ulaganjem u treći mirovinski stup? Odgovor je vrlo jednostavan. Prva dva mirovinska stupa su osnovna i pojedinci koji u njih ulažu će imati minimalne imovine određene iznosom svoje plaće koju su primali kao zaposlenici. Ulažu li oni u taj treći stup, njihova će se visina mirovine povećati. Budući da svaki pojedinac želi imati čim veći iznos imovine, sve je veći broj njih koji se odlučuju na štednju u trećem mirovinskom stupu. Dakle, odlučuju se na ulaganje u dobrovoljne mirovinske fondove. S obzirom na to da obvezni mirovinski fondovi imaju vrlo strogo definirana pravila kojih se svih njihovi članovi moraju pridržavati, članstvo u njima nikoga zapravo ne privlači, nego se članom postaje samo zato što se mora. Dobrovoljni mirovinski fondovi nemaju toliko rigorozna pravila kao obvezni kako bi privukli veći broj članova. Na taj način oni motiviraju ljude da ulažu u njih. Trenutno u Hrvatskoj postoji 6 mirovinskih fondova koji u ime svojih članova ulažu u vrijednosne papire kako bi zaradili čim veći iznos financijskih sredstava. Na taj način profitiraju svi – i mirovinska društva i njihovi članovi. Neka od mirovinskih društava na financijskom tržištu ostvaruju bolje, a neka nešto lošije rezultate. O tome koji će dobrovoljni mirovinski fonda pojedinac odabrati, ovisi isključivo o njemu. Međutim, prije samog odabira fonda, ne samo da nije naodmet, već je i poželjno da se pojedinac dobro informira o tome koji je od tih mirovinskih fondova najbolji za njega. Iako su svi oni više – manje jednaki, razlike uvijek postoje. S obzirom na to da se u fondove ulažu sredstva koja pojedincu osiguravaju isplatu mirovine, informiranje je od velike važnosti za svakoga. Neke od prednosti dobrovoljnih mirovinskih fondova su21: a) svaki pojedinac sam definira visinu uplate i dinamiku prema kojoj će dotične uplate izvršavati; b) financijska dobit u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji je višestruka: prinosi fonda, poticaji i slično; c) mogućnost raspolaganja sredstvima pojedinac dobiva čim navrši 50 godina života i to bez obzira na radni staž; ovo ima osobito veliku važnost u slučaju invalidske mirovine ili one prijevremene; također, ovo je ulaganje vrlo važno za osobe koje ne želi čitav svoj život raditi za nekoga tako da na taj način planiraju i investiraju u svoju budućnost. U ovom će poglavlju biti prikazana dva mirovinska fonda. Jedan će biti obvezni, a drugi dobrovoljni. Oba ova fonda bit će od istog mirovinskog društva – Raiffeisen. 21 http://www.pametnakuna.hr/investicije/dobrovoljni-mirovinski-fondovi-donose-prinos, 14.04.2011. XIX 2.1 Raiffeisen obvezni mirovinski fond Kao što se već na temelju naziva ovog fonda može naslutiti, ovdje se radi o takvom mirovinskom fondu koji je obvezan za sve (osim za djecu, maloljetnike, studente). Raiffeisen obvezni mirovinski fond je prema časopisu World Finance proglašen najboljim mirovinskim fondom godine u Hrvatskoj. Drugi je obvezni mirovinski fond u Hrvatskoj prema broju članova. Više od trećine zaposlenih odabralo je upravo ovaj mirovinski fond kao svoj obvezni. Čak 31% ukupnog broja članova svih mirovinskih fondova u Hrvatskoj otpada na ovaj fond. Obvezni mirovinski fond, odnosno u našem slučaju Raiffeisen obvezni mirovinski fond čini drugi mirovinski stup (dobrovoljni mirovinski fondovi čine treći mirovinski stup). Štednja u ovom drugom mirovinskom stupu obvezna je za sve zaposlene i za osobe koje primaju honorare. Uplatom financijskih sredstava u Raiffeisen obvezni mirovinski fond osoba daje ista na upravljanje Raiffeisen mirovinskom društvu. Mirovinsko društvo njime upravlja na način da ulaže u određene vrijednosne papire prema zakonskim odredbama. Ovdje je bitno naglasiti da se obvezni mirovinski fondovi pojedinih mirovinskih društava međusobno ne razlikuju te da karakteristike jednog obveznog mirovinskog fonda mirovinskog društva ujedno predstavljaju karakteristike mirovinskog fonda nekog drugog mirovinskog društva. Nakon što pojedinac stekne uvjete za mirovinu, sva sredstva koja je on uštedio će se prebaciti s njegovog osobnog mirovinskog računa u Raiffeisen mirovinskom društvu u mirovinsko osiguravajuće društvo koje on odabere. Osim ušteđenih financijskih sredstava, osoba u mirovinsko osiguravajuće društvo prebacuje i iznos kojeg je zaradila prilikom ulaganja u vrijednosne papire. Trenutno ne postoje nikakve dileme o tome koje osiguravajuće mirovinsko društvo odabrati budući da postoji samo jedno - Raiffeisen mirovinsko osiguravajuće društvo. 2.2 Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond Godine 2002. u Republici je Hrvatskoj nastala mirovinska reforma. Iste je godine Raiffeisen mirovinsko društvo osnovalo Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond. To je bio prvi otvoreni fond. Što to zapravo znači? Jedini uvjet da bi osoba mogla postati članom tog fonda jest da ima prebivalište na području Republike Hrvatske. Ostalo ništa nije bitno. Dakle, zdravstveno osiguranje, zaposlenost, visina plaće u slučaju zaposlenosti i slično ovdje ne igraju nikakvu ulogu. Reiffeisen dobrovoljni mirovinski fond vrlo je brzo postao jedan od najboljih dobrovoljnih mirovinskih fondova u zemlji. U nastavku slijedi popis nekih zanimljivih činjenica koje sve ljude koji se žele dodatno osigurati u budućnosti privlači da ulažu upravo u ovaj fond. a) član Raiffeisen dobrovoljnog mirovinskog fonda mogu biti svi stanovnici Hrvatske koji u njoj imaju svoje prebivalište to bez obzira na dob, b) članovi Raiffeisen dobrovoljnog mirovinskog fonda uplaćuju financijska sredstva onda kada imaju mogućnosti za to te ne postoje nikakve opomene u slučaju da se ne izvrši uplata, c) čitav iznos uplaćenih financijskih sredstava je nasljedan; No, taj iznos ne može naslijediti bilo tko, nego samo osoba koju član odabere prilikom ispunjavanja Zahtjeva za učlanjenje u dobrovoljni mirovinski fond XX d) i sl. Često se postavlja pitanje – zašto se umjesto u mirovinski fond ne ulaže u osiguranje? Najbitniji, a ujedno i jedini razlog za to jest sljedeći: Mirovinski fondovi i osiguravateljske kuće nemaju veze jedno s drugim. Osiguravateljske kuće ne jamče svojem klijentu da će dobivati financijska sredstva u svojoj mirovini, a dobrovoljni mirovinski fondovi služe isključivo za to. Naknada za ulazak u Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond u prve četiri godine može iznositi najviše 400 kuna, a nadalje najviše 20 kuna. Ukoliko pak osoba odluči uplatiti jednokratan iznos u fond, tada naknada iznosi 1.250 kuna za sve naredne godine. S druge strane, ukoliko osoba odluči istupiti iz fonda, naknada iznosi 10% od ukupnog iznosa kojeg posjeduje na svojem računu (u prvih 10 godina), odnosno 5% od ukupnog iznosa (od 11. godine nadalje). XXI ZAKLJUČAK Mirovinski fondovi sastavni su dio financijsko tržišta. Pomoću financijskih posrednika novac i financijska sredstva prebacuju se od strane štediša kreditora preko financijskog tržišta prema dužnicima potrošačima. Tako je rad podijeljen u tri dijela od kojeg je prvi dio teorija osnova vezana uz mirovinske fondove. Tako je u prvom dijelu prvog poglavlja bilo riječi o vrstama mirovinskih fondova. Svaka od ovih vrsta detaljno je objašnjena te se već u tom dijelu dalo naslutiti o postojećim, i mogli bi se reći, gorućim problemima mirovinskih fondova kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. U drugom dijelu prvog poglavlja dane su neke zakonske regulative kao pravni okviri mirovinskih fondova i to uglavnom s aspekta Sjedinjenih Američkih Država dok je zakonska regulativa u Hrvatskoj tek spomenuta u tragovima pošto je čitavo sljedeće poglavlje bilo posvećeno upravo njoj. U trećem dijelu prvog poglavlja bilo je riječi o budućim aspektima i perspektivama mirovinskih fondova. U tom dijelu prikazani su gorući problemi mirovinskih fondova koji su prisutni i u Hrvatskoj. Postoje mnogobrojna moguća rješenja, no svako od njih donosi i određene negativne posljedice, bilo po zaposlenika, umirovljenika, državu ili neku četvrtu stranu. U drugom poglavlju ovog rada najprije se prikazao pomak Hrvatske oko reforme mirovinskih fondova kao sastavni dio izvješća za 2010. godinu. Tako se moglo vidjeti da je Hrvatska prepoznala glavne probleme mirovinskog sustava u Hrvatskoj i odlučila napraviti određene reforme. Ove reforme ne bi bile moguće da nema dobre zakonske regulative. Upravo je to poglavlje bilo posvećeno trima zakonima vezanima uz mirovinske fondove. Zakoni su strukturno objašnjeni te su neki od dijelova i detaljnije opisani kao što su sustav financiranja kao zanimljivi dio svakog zakonodavstva vezanog uz mirovinske fondove više zato jer je upravo nedostatak novaca u mirovinskim fondovima vrlo veliki problem većine svjetskih mirovinskih sustava. U posljednjem poglavlju ovog rada autor je prikazao analizu jednog obveznog mirovinskog fonda i jednog dobrovoljnog. Oba ova mirovinska fonda spadaju u Raiffeisen mirovinsko društvo koje je jedno od najboljih mirovinskih društava u zemlji. Tome svjedoče i brojna priznanja dobivena od uvaženih institucija. Obvezni mirovinski fondovi čine prvi i drugi mirovinski stup. U njih moraju ulagati svi zaposleni i oni koji primaju honorare. Za razliku od njih, dobrovoljni mirovinski fondovi odabiru se od strane pojedinaca samo u slučaju ako to oni žele. Također, ne postoje strogo definirana pravila glede iznosa uplata ili njihove dinamike. Dakle, pojedinci uplaćuju samo onda kada su u mogućnosti za to. Ovaj mirovinski fond odabire sve veći broj pojedinaca kako bi iznos njihove mirovine bio što veći. Budući da će iznosi mirovina na temelju prvog i drugog mirovinskog stupa biti relativno niske, iako dobrovoljni mirovinski fondovi, sve se veći broj ljudi odlučuje za njih. Razlog tome nije taj da oni to žarko žele, već se osjećaju prisiljenima na to kako bi si osigurali bolji životni standard u mirovini. XXII LITERATURA Knjige: Ivanović, Z.: Financijski menadžment, Sveučilište u Rijeci, Hoteljerski fakultet u Opatiji, Rijeka, 1997. Mishkin F. S., Eakins S. G.: Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o. Zagreb. 2003. Izvorni znanstveni rad: Potočnjak Ž, Vukorepa I.: Upravljanje rizikom prinosa u obaveznim kapitalno financiranim mirovinskim sustavima, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2008. Izvori s interneta: Zakon o mirovinskom osiguranju. Narodne novine. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/269150.html Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/270675.html Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje. Članak 3. - 10.. http://www.zakon.hr/z/215/Zakon-o-Hrvatskojagenciji-za-nadzor-financijskih-uslugahttp://www.pametnakuna.hr/investicije/dobrovoljni-mirovinski-fondovi-donose-prinos http://www.nacional.hr/clanak/98538/mirovinski-fondovi-mirovinska-reforma-uhrvatskoj-je-uspjesna-i-treba-je-nastaviti http://www.mirovinaplus.hr XXIII