JOSIP PUPAČIĆ (1928.-1971.) - rođen u Slimenu kraj Omiša - urednik časopisa Krugovi, Književnik - studij hrvatskog jezika i književnosti završio na FF-u u Zagrebu, gdje je bio i asistent na Katedri za stariju hrvatsku književnost - poginuo u zrakoplovnoj nesredi na Krku sa suprugom i kderkicom 1. faza Kiše pjevaju na jablanima, 1955. - rano pjesništvo nadahnuto je zavičajem (spontani doživljaj rodnog kraja, nostalgični povratak u djetinjstvo, pokušaj obnove prvotnih emocija) - doživljaj svijeta je panteistički: u gotovo svakom stihu osjeda se divljenje prema prirodi, začudnost prema njenim ljepotama i potpuna stopljenost s njom - oslanja se na tradiciju, posebno na usmenu lirsku pjesmu -međutim, lirske ugođaje prate unutarnji nemir, bol, razmišljanja o smrti, o smislu postojanja (diskretna nota tragizma – sjedanje na drage pokojnike, egzistencijalne tjeskobe i tamne slutnje koje razaraju idilu krajolika) – intimni, autobiografski svijet tjeskobe 2. faza - takva stanja prevladavaju u idudim zbirkama (Mladići, 1955., Cvijet izvan sebe, 1958., Oporuka, 1965.) - u njima se Pupačid predstavlja kao pjesnik egzistencijalnih preokupacija - nemir, sumnje, bolni osjedaji, doživljaj prolaznosti, opsesija smrdu, propitivanje smisla života - slutnja nečeg sudbinskog, kobnog, nekog neizbježnog udesa 3. faza Ustoličenje, 1965. Moj križ svejedno gori, 1971. - povijesno tematiziranje hrvatske zemlje (od rodnog Slimena do Zagreba) i svojih predaka na zemlji -neobične efekte postiže citiranjem tekstova iz starije hrvatske književnosti (npr.Bašdanske ploče), stedaka, usmenog pjesništva - sve više naginje lirskoj apstrakciji i eksperimentima na formalnom planu - poetski izraz se intelektualizira i hermetizira; izraz je daleko od nekadašnje spontanosti i lakode (stariji jezični oblici, arhaični izrazi, birani leksik koji se odlikuje nabijenom metaforičnošdu i simboličnošdu) - unutarnji nemiri i sumnje - tjeskoban doživljaj smrti - misaona lirika koja teži metafizičkim dubinama, svemirskim daljinama - doživljaj prostora i vremena: neizmjernost, neograničenost i vječnost *antologijske pjesme: Tri moja brata i ja, More, Moj križ svejedno gori, Zaljubljen u ljubav, Oporuka, Povratak u djetinjstvo, Cetina, Mladoj vrbi...