ARANŽIRANJE I ESTETSKO OBLIKOVANJE

April 4, 2018 | Author: Anonymous | Category: Documents
Report this link


Description

ARANŽIRANJE I ESTETSKO OBLIKOVANJE Povijest aranžiranja, estetskog oblikovanja i uređenja prostora Usporedno s razvojem znanosti, umjetnosti, književnosti, glazbe i stilova namještaja razvila se umjetnost aranžiranja cvijeda. Biljke se uzgajaju posljednjih 400 milijuna godina, a oko 250 tisuda godina postoje sve životinje i biljke građe slične današnjima. Čovjek je najprije bio lovac i skupljač plodova, pa je njegova egzistencija bila povezana s razvojem i ritmom prirode. Kasnije čovjek počinje obrađivati tlo i pripitomljavati životinje. Cvijede i cvjetni aranžmani u antici Egipat Iz svitaka znamo koje su se biljke uzgajale u najranijim egipatskim vrtovima. Egipdani su sadili vinovu lozu, lopoč, palme. Voljeli su cvijede, a posebno lotos i papirus. Obje biljke upotrebljavali su za ukrašavanje zgrada te pri obredima štovanja bogova, a umetali su ih i u vijence u počast mrtvih. Mnoge vaze bile su aranžirane lopočima. Na mnogim svicima i reljefima vidi se žena s lotosovim cvijetom u ruci ili u kosi. Egipdani su od cvatova papirusa izrađivali kitice, a slagali su ih poput snopova. Voljeli su svijetle boje i živo obojene vrste, kao što su lotos i različak. Brali su ih kao ukras za sve prilike. U vrtovima su također sadili akacije, tamarise i grmove sljeza. Perunika je imala posebno mjesto u egipatskom vrtu. Uzgajali su i ljekovito bilje . njihova ljubav prema cvijedu vidljiva je u grobnom slikarstvu u Tutankamonovoj piramidi. Biljke su se upotrebljavale za proizvodnju parfema i kozmetičkih preparata. Bogat nakit bio je ukrašen cvjetnim motivima, a nosio se oko vrata ili zaglavka. Mirisne svežnjeve cvijeda, ali samo jedan cvijet, nosili su pri ceremonijama i muškarci i žene. Na banketima stolovi su se ukrašavali kuglama cvijeda i vijencima koji su ispunjavali zrak finim mirisima. Grobne vaze bile su u obliku lotosovih cvjetova ili listova. Grčka Grci su bili vrlo kulturan i napredan narod onog vremena. Značajan doprinos dali su u graditeljastvu, kiparstvu, slikarstvu, a kultura cvijeda također je bila razvijena. Grci su kitili ponajprije svoje bogove, božice i svečane povorke. Ljiljanima su kitili kipove Artemisa, a bog sna Morfej slavljen je u crvenim makovima. Božicu ljepote i ljubavi Afroditu kitili su girlandama od bijelih ruža. Zaštitnicu znanosti, umjetnosti, zemljoradnje i ratne vještine, božicu Atenu kitili su grančicama masline. Prilikom održavanja igara u počast boga mora Posejdona pobjednik je dobivao granu palme i vijenac od celera. Palmina je grana u ono doba bila znak mira. U počast boga grožđa i vina Dioniza djevojčice su nosile štapove trske, visoke 2 m, koji su bili ukrašeni vrpcom i grančicom vinove loze, a na vrhu se nalazio češer pinije. Slične štapove Grci su nosili i u svečanim povorkama samo su bili izrađeni od cvijeda. Izrađivali su i vijence koje su vezali na nezatvorenim obručima u jasnom geometrijskom nizu. Listovi su bili povezani likom, vunom ili zlatnim nitima. Tako su vijencima od lovorova lišda kitili božice, pjevače i sportaše. Ratnici su pobjednički vijenac držali u ruci. Vijence za glavu Grci su davali kao priznanje. To su bili čvrsto vezani, okrugli vijenci od listova ruže, ljiljana, ljubice, mirte, timijana, kadulje i drugih mirisnih biljaka. Takve vijence davali su i gostima. Vijenci za glavu nosili su se i u ljekovite svrhe. Tako se vijenac od šeboja i mažurana nosio radi smanjenja bolova od migrene a vijenac od sunovrata za smirenje živaca. Vijenac od bršljana i ljubica nosio se radi opuštanja. Grci vijence nisu stavljali samo na glavu, nego i na vrata voljenih osoba ili na vrata kude u kojoj se rodio sin. Vijenci od cvijeda i lišda služili su i za čašdenje mrtvih ili kao simbol besmrtnosti. Polagali su ih pred hramovima ili na grobljima. Rim Rimski osvajači spretno su iskoristili kulturne tekovine svih naroda koji su zavladali osobito Grka i Etrurščana. Sami se nisu istaknuli kao umjetnici i stvaraoci izvornog izražaja, ali su se pokazali kao izvrsni konstruktori i tehničari, napose u graditeljstvu. Cvijede su manje posvedivali bogovima a više sebi. U republikanskom Rimu ratnike su kitili vijencima od ruža, koje su bile znak muške hrabrosti. Kako su vijenci od ruža bili odlikovanja i dijelili su ih u znak čašdenja pobjeda, vrlo su brzo izgubili na vrijednosti, pa su dobili opdenito značenje. U početku carskog doba ruže su bile simbol ljubavi i slave za kudu te ukras stolova. Vijenac od ruža nosio se radi osvježenja pri jelu i plesu, a šalje se i ljubavnicima. Prilikom bakanalija ulice i prostor za stanovanje kite se ružama a kreveti posipaju ružinim laticama. Bakanalije su bile vrlo raskalašene gozbe s plesom uz obilje jela i pida. Laticama ruža začinili su vino te od njih pravili žele i med. Rimljani ruže uzgajaju u ružičnjacima. Zimi su brodovima dovozili cvijede iz Aleksandrije i nove Kartage. Naime, osim ruža Rimljani su rabili i goleme količine ostaloga tada poznatoga cvijeda. U to doba nastaju zgrade slične današnjim staklenicima koje su zagrijavali toplom vodom sustavom cijevi, a bile su pokrivene alabasterom kako bi ruže i ljiljani cvali i zimi. Rimljani su mnogo preuzeli od Grka. Tako za vjenčanja ili kao nagradu za pobjedu rabe vijence slične grčkima, samo je materijal bio raznovrsniji, ukrasi bogatiji listovima između kojih su povezi i vrpce koje vise. Trajne vijence vezali su zlatnim i srebrnim nitima. Vijenac za glavu (corona) kasnije je postao kruna. On je bio odlikovanje, znak staleža, ali i znak trijumfa. Žene su nosile vijence od mirtinih listova i cvjetova, a za vjenčanja su se kitile cvjetovima naranče. Prostorije su ukrašavali girlandama i festonima od lovora, ukrasnih listova, cvijeda ili plodova. Ne zna se jesu li cvijede slagali i u vaze. Srednjovjekovna kultura To je doba kršdanskog viteštva. U tom velikom razdoblju ljudske kulture i umjetnosti postoje dva stila: romanika i gotika. Romanika u zapadnoj Europi traje otprilike od 10. do 12. stoljeda. U tom se vremenu mnoga plemena ujedinjuju u carstva, kao npr. karolinško carstvo. To je vrijeme vitezova i seoskih običaja, kad život čovjeka određuje mač i plug, odnosno borba i lov s jedne strane, i mučni ratarski rad s druge strane. Romantika je bila napose razvijena u Italiji i ondje se nalaze najznačajnije bazilike (Firenza, Pisa, Milano). Cvijede u tom razdoblju ima različite uloge. Vitezovi ga u stiliziranom obliku primjenjuju kao znakove na svojim grobovima. Na grbu francuskoga kraljevskog roda bio je ljiljan. Ljiljan je najpoznatiji od svih cvjetova na grobovima. Legenda priča da je merovinški kralj Klowik na rijeci Lys, kraj današnjeg Genta izvojevao veliku pobjedu zato što su mu mnogobrojne žute perunike skrenule pažnju na plidak kroz koji je morao prevesti svoje ratnike. Kao uspomenu na to korisno upozorenje uzeo je peruniku kao znak na svome grobu. Kada je Luj VII. odlazio u 2. križarski rat, odabrao je taj poznati simbol za svoju zastavu. Otada je perunika njegov cvijet. Ruže su bile na grobu kraljevskih obitelji Stuart i Tudor pa se njihovi ratovi zbog krune i zovu Rat crvene i bijele ruže. Tulipan je na grobovima turskih sultana iz kude Osman, a krizantema se nalazi na japanskome državnom grbu. Neki su škoti na svom grbu imali čičak, a Irci djetelinu. U hladnim viteškim gradovima cvijede je manje služilo kao ukras. U vrtovima su se sadile začinske i ljekovite biljke. U narodu još vlada poganska upotreba cvijeda i bilja. Tako se božikovina i imela rabe kao čarolije za plodnost i stavljaju se iznad vrata jer se vjeruje u njihove magične sile. Od 1006. godine slavi se Dušni dan, kada se moli za sve mrtve. Groblja se kite malim, okruglim, glatko i čvrsto vezanim vijencima. Gotika - To je novi stil koji se razvijao tijekom 13. i 14. stoljeda u sjevernoj Francuskoj. Gotički stil dosljedan je dosljedan je i logičan građevinski sustav koji je omogučio podizanje novih i velikih objekata. Kiparstvo doživljava procvat. Zidovi u palačama vladara i feudalaca prekriveni su tapiserijama. Najpoznatije su građevine tog doba crkva Notre-Dame u Parizu i gradska vijednica u Bruxellesu, a u Hrvatskoj zagrebačka katedrala, crkva sv. Dominika u Trogiru, fontane i Knežev dvor u Dubrovniku te Šibenska katedrala. Iza zidova srednjovjekovnih gradova niču mali vrtovi u kojima se sade vodke, začinsko bilje i cvijede. Cvijede i bilje postaje simbol duhovnih vrijednosti. Tako trodijelni list Jagode i djeteline simbolizira Sveto Trojstvo, četverolist simbolizira križ, a sedmerodijelni list sedam darova Duha Svetoga. Palmine grane koje su nekada bile simbol mira, označavaju duhovni mir i vjeru. List bršljana simbolizira vječni život u Kristu. Među cvijedem najveda je uloga ruže. Crvene ruže simboliziraju bol, bijele ruže Marijino veselje, a zlatne ruže slavu uzvišene žene. Đurđice su bile mladenački cvijet i simbolizirale su mladost i čistodu. Karanfil je donesen iz križarskog rata 1270. godine, a upotrebljavao se kao lijek. Osim simbolike u vjeri cvijede ima i druge zadade. Upotrebljava se kao ukras, a služi za veselje i ugodu. Tako su se podovi u sobama posipali cvijedem ili mirisnim travama (lavanda, ljubica, ruža, majčina dušica) i to ne samo za svetkovine ved i za ostale prilike. Za velikih svečanosti i vjenčanjima zidovi su se ukrašavali cvijedem koje je bilo pojedinačno ili u kiticama učvršdeno na visede vrpce ili ponjave. U procesijama prilikom dolaska vladara ili crkvenih blagdana cvijedem su se obasipavali trgovi i ulice. Tako je čovjeka iz gotike cvijede pratilo svakodnevno. Doba preporoda - renesansa (15. i 16. stoljede) Na kraju srednjeg vijeka pojavljuje se novi duh a time i novo vrijeme. Vrtove nalazimo u zamkovima i kudama plemstva i bogatih trgovaca, ali i oni se mijenjaju. Osim vrtova s vodem, povrdem i ljekovitim biljem postoje i vrtovi koji su namijenjeni uživanju i zabavi. U tim vrtovima cvate mnogo cvijeda i ima prostora za slavlje i igre. Poslije otkrida Amerike u Europu se iz novih zemalja unose dotada nepoznate biljke i cvijede. Radi njihova uzgoja osnivaju se botanički vrtovi. Španjolci iz vrtova asteka donose sunčanicu, kadificu, ciniju, daliju, dragoljub, grahoricu, nodurak i dr. S Orijenta stižu kockavica, ranunkula, neven i tulipan. Zanimanje za cvijede bilo je toliko veliko da je u Frankfurtu na Majni osnovana prva burza cvijeda, gdje se trguje uvezenim cvijedem i vrstama uzgojenim u Europi. Povedava se zanimanje za rezano cvijede. Rezano cvijede stavlja se u posude koje su prvi put izrađene upravo u tu svrhu. Dotada su se kao vaze rabili vrčevi ili kante iz kudanstva. Prve vaze izrađene su od finog stakla ili keramike. Osim toga na slikama onog vremena vidljivi su komponirani veliki buketi, lijepih kontrastnih boja u simetričnom ovalu, oblika kapi ili okruglastih kontura. Barok traje od 1600. do 1730. godine. Barokni stil dolazi do izražaja u graditeljstvu, kiparstvu i slikarstvu. U baroknom vrtu nema mjesta cvijedu. Da bi se površina između ornamenata od šimšira oplemenila bojom postavljaju se umjetno obojeni cvjetovi. Omiljeni ukrasi stola bile su zdjele s vodem i utaknutim cvjetovima. Ostale prostorije u kudi ukrašavale su se girlandama od cvatudih grana ili grana s plodovima i raznim cvjetovima. Omiljeni ukras prostorija bile su porculanske vaze s cvjetovima izrađenima od srebrnog filigrana, fine čipke ili šarenog porculana. Cvijede ima posebno mjesto u životu ljudi u doba baroka. Tulipani su bili toliko omiljeni da su ih počeli uzgajati u Nizozemskoj. Francuski protestanti uvezli su zumbule i u Berlinu priredili veliku izložbu zumbula. Nakon lukovičastog cvijeda popularni postaju karanfili. Oni se čak od 1660. godine uzgajaju u staklenicima. Cvijede se sadi masovno ali ne samo zbog samih cvjetova ved i zbog dobivanja mirisnih tvari. U doba baroka mirisi se mnogo troše a kolonjska voda postaje sredstvo za njegu. Rokoko - Stil koji nastaje za vladavine Luja XV. trajao je od vremena vrhunca vladavine Luja XV. do francuske revolucije (1730. - 1789.). U doba rokokoa teške barokne obline zamjenjuju lakši i nježniji oblici, osobito u unutrašnjem uređenju dvorova i palača. Riječ rokoko izvedena je iz francuske riječi roc što znači kamen ili stijena. Parkovi su njegovani a vrtovi su engleskog pejsažnog stila. Cvijetni vijenci vežu se oko glave, a cvijetne kitice zatiču u njedra. Prvi put se počinju kititi božidna drvca. Duhovni i gospodarski razvoj u 19. stoljedu *uredi+ Francuskom revolucijom završava vrijeme apsolutizma i počinje novo poglavlje ljudske povijesti. Svaki čovjek ima jednaka prava. U Francuskoj se pojavljuje novi stil ampir, koji se koristi grčkim i egipatskim motivima. Unutrašnji prostori opremljeni su začuđujude kruto a kao ukras služe vijenci i girlande. Cvijede se sadi u glinene lonce koji se pak stavljaju u porculanske lonce. Kao lončanice sade se potočnice, dalije, mak, palme, hortenzije, kamelije, bršljan, fuksije, ruže i karanfil. Nakon ampira pojavljuje se romantizam. Tada u prostorijama vlada ugodna malograđanska atmosfera. Zrcala su ukrašena mahagonijama, na zidovima vise portreti a na nodnim ormaridima stalak za cvijede. Živo cvijede drži se u sobama a s pokudstva se gube cvijetni motivi. Ljubav prema cvijecu dovodi do mijenjanja izgleda vrtnih površina. Oblikuju se gredicevu raznim oblicima i koje su međusobno odvojene šljunkom. Cvijede koje ne uspijeva u Europi uzgaja se u staklenicima koji postaju sastavni dio vrta. U Parizu se od 1840. godine pojavljuju prvi prodavači cvijeda. Buketi u 19. stoljedu *uredi+ Izrađuje se nekoliko vrsta buketa a najpoznatiji je bidermajer (nastao 1820. godine) koji je kupolastog oblika. Na vrhu buketa nalazi se samo jedan cvijet a ispod njega su posloženi ostali cvijetovi u krugovima. Buket završava manšetom. Talijanski buket (1860. godine) sličan je bidermajeru ali je slobodnije složen i bez manšete. Piramidalni buket (1880. godine) veže se tako da visoko strši a iz tog buketa razvio se mahart buket u kojemu se vežu suhe trave ili umjetno cvijede. Pompadur buket (1890. godine) izrađuje se kao i današnji vjenčani buketi. Aranžiranje u 20. stoljedu *uredi+ U 20. stoljedu govori se o namjenskoj ljepoti. To za floristiku znači prilagođavanje prilikama. Florist sada cvijet promatra kao formu ili kao dio forme. Tako on pojedine latice stavlja na žicu i stvara jedinstvene cvjetne vezove. Razvijaju se dekorativni i reprezentativni aranžmani koji odražavaju ljepotu cvijeda. Isto tako željeno cvijede dostupno je cijele godine tako da više sezonsko cvijede skoro ni ne postoji. Florist ima nekoliko uloga: biti umjetnik, savjetnik, trgovac i stručnjak za reklamu. Stilovi i škole aranžiranja Ikebana Sama riječ ikebana može se prevesti kao cvjetni aranžman ali i kao živi cvijet. Prava ikebana uveliko se razlikuje od običnog aranžmana. Osnovna je razlika između aranžmana i ikebane u duhovnoj pozadini iz koje proizlazi slaganje cvijeda i koja aranžmanu daje pravi izraz. Religiozni cilj ikebane je neka vrsta puta prema spoznaji. Budistički svedenici aranžirali su cvijede prilikom službe kod oltara. Odatle su se i razvili različiti stilovi ikebane. Buda uči da je čovjek u svojoj biti istovjetan sa svime u prirodi i da se ta božanska istina otkriva samo putem spoznaje. Taj put spoznaje naziva se kado što znači put istine. Kad Japanac promatra cvijet on u njemu vidi prirodu, snagu Zemlje i blagoslov Sunca. Osjedaj harmonije u svemu živome je smisao ikebane. Tokom vremena ikebana je izgubila mnogo od religioznog značenja a posebno se značenje pridaje proučavanju prirode. Ikebana se temelji na ljubavi prema liniji, koja je tipično obilježje japanske umjetnosti. Do 6. stoljeda u Japanu je vladao šintoizam,prirodna religija čiji je simbol bio oblikovan u slavoluk. Godine 525. iz Kine preko Koreje u Japan prodire budizam, međutim ni on nije istisnuo šintoizam. U budističkim hramovima nalaze se velike i stalne cvjetne žrtve (kuge) koje su uređene u trostrukom nizu. Broj tri, trokut, uvijek se nalazi u srcu ikebane. Redovnik Senmo prinio je u hramu Rokakudo, u Kyotu, bogu zaštitniku princa Shotokua cvjetnu žrtvu posebna oblika. On je cvijede složio na poseban način od kojeg je nakraju nastao najstariji oblik ikebane nazvan isprva tatebana a kasnije rikka (uspravno cvijede). Riječ je o strogo uspravnim granama koje se uzdižu iznad velikih brončanih vaza. Ujedinjuje se osam grana oko jedne glavne grane, koja visoko strši u sredini i predočava nebo shin. Rikka je u osnovi trokutna a pokazuje čudo prirode.Ti aranžmani potječu od zamisli da cvijede treba aranžrati tako da predočava Shumisen svetu planinu svih poklonika budizma. U rikki se borovo drvo visine 1.5 do 2 m. uvijek smješta u središte vaze. Drvo predočava ljepotu japanskih predjela. Osim bora za aranžmane rikke najvažniji su cedar, čempres i bambusova trska. Senmo je podučavao i druge redovnike svom načinu slaganja cvijeda, pa i danas postoji škola ikebane koja se zove Ikenobo ikebana po hramu u kojemu se nalazi. Rikka se danas smatra antičkim oblikom umjetnosti. U 12. stoljedu na religiozni život u Japanu utječe zen, iz kojeg se razvila budistička sekta zen (škola meditacije) koja je smisao čovjeka tražila u apsolutnoj harmoniji s temeljem svijeta, uz potpuno odricanje od vlastitog ja. Tada nastaje novi oblik ikebane nazvan seika. Ti su aranžmani manji i jednostavniji a prema određenim pravilima slažu se samo 3 određene grane. Stvaralačke principe Seike predočava po jedna grana: prva je nebo, druga Zemlja a između njih se nalazi ona treda grana koja je simbol čovjeka. U 16. stoljedu u vrijeme nastajanja čajana, majstori u pripremanju čaja dali su slobodniji izraz svojim kompozicijama bilja. Nastaje novi stil ikebane, koji se naziva nageire ili heike što znači ubačeno cvijede. Slaže se rahlije i u visoke vaze. Nageire pridaje posebno značenje naturalizmu ili mogudnosti da aranžer napravi kompoziciju koja nagoviješta prirodan rast cvijeda. Usporedno s tim stilom uvedena su i tri pravila: Stabiljka stoji odvojeno kako bi došao do izražaja njezin prirodni rast Stabiljke i grane mogu se križati ako su prirodno velike Nageira pridaje veliko značenje ne samo dijelovima nego cjelini aranžmana, a da bi se poboljšao dojam dobro napravljene cjeline mogu se odrezati neki listovi, grane čak i cvjetovi. Osnovna zamisao uvijek je naglašena. Nageire je jednostavan i prirodan način aranžiranja kojemu je svrha nadi i izraziti prirodnu ljepotu bilo čime što je pri ruci. U 19. stoljedu nastaje moribana (nagomilano cvijede). Aranžmani se slažu u plitkim posudama, a bududi da prate prirodan oblik rasta nazivaju se i cvjetni grm. Rabi se obilje lišda i cvijeda. Moribana oponaša prirodu, težedi tome da u minijaturnome obliku prikaže neki dio prirode ili vrt. Moribana je stil koji dopušta da do izražaja dođe individualnost biljke i umjetnika, samo se uvijek mora paziti da budu jasni odnosi između tri glavne grane. Osim osnovnog oblika moribane postoje izvrnuti, kosi i visedi oblik. Prva glavna grana viri iz posude prema van. Linija aranžmana ne smije biti kruta nego mora padati u blagom luku. Drugu glavnu granu treba dosta skratiti i postaviti je sa strane ispred shin grane. Treda je glavna grana postavljena najviše, kratko je rezana, nalazi se iznad točke učvršdenja i treba djelovati grmoliko. Oblici moribane mogu se mijenjati na razne načine jer nema pravila koja propisuju koliko dijelova treba iskoristiti pri slaganju. Kompozicija ikebane [uredi] Kompozicija ikebane je linearna i sastoji se od najneobičnijih grana. Nijedan se aranžman ikebane ne može prihvatiti ako na neki način ne nagoviješta i godišnje doba i neprestani rast biljaka koje se rabe u tu svrhu. Rabi se sljededi materijal: Za prošlost: rascvjetali cvjetovi, plodovi i suho lišde Za sadašnjost: polurascvjetali cvjetovi ili ved oblikovani listovi Za bududnost: pupoljci, koji nagovještaju život Izrađuju se razne vrste aranžmana ovisno o godišnjem dobu i prigodi. Proljetni aranžmani su puni razdraganih linija, ljetni su bogati i raširenih grana, za jesen prorijeđeni i raštrkani a za zimu sneni i pomalo sjetni aranžmani. Japanci najviše vole cvijede koje u vrijeme aranžiranja raste u vrtu, šumi ili polju. Najomiljeniji su zatvoreni pupoljci. Osnovni principi slaganja ikebane Umjetnost slaganja ikebane temelji se na svojim pravilima s obzirom na liniju, ritam i boji kao sredstva za dočaravanje biljnog rasta. Naglašeni su principi aranžiranja 3 glavne linije a to su nebo, zemlja i čovjek. To je osnova ikebane. Najznačajnija linija je stabiljka koja simbolizira nebo. Ta stabljika je središnja linija cijelog aranžmana. Duljina nebeske grane mora iznositi jedan i pol do dva promjera posude (moribana), plus jedna visina posude, odnosno jedna i pol do dvije visine posude (nageira). Čovjekova grana duga je tri četvrtine nebeske grane, dok treda glavna grana, grana Zemlje iznosi polovicu nebeske grane. Za slaganje i postavljanje grana postoje različita rješenja. U školama ikebane (kojih u Japanu ima mnogo) uče se tzv. osnovne forme. Najprije se učvrsti prva glavna grana shin. Grana mora težiti prema gore, lagano povijena ulijevo. Druga glavna grana mora podupirati prvu, dolazi na lijevu stranu aranžmana i to 40 do 45 stupnjeva nagnuta prema naprijed. Treda grana mora uspostaviti ravnotežu i zbog toga se postavlja nadesno otprilike 70 do 75 stupnjeva. Zamislimo li točke između grana one de tvoriti raznostranični trokut. Sve grane moraju biti dobro učvršdene u držač kako bi izgledalo da sve stabljike rastu iz istog mjesta. Prije aranžiranja ispituje se oblik i veličina posude u kojoj de se aranžirati jer o njezinoj veličini ovisi duljina grana. Vedina grana ili cvjetova imaju suvišne dijelove koje treba odrezati. Da bi cvijede ostalo dulje svježe Japanci koriste metodu mizuriki ili kosi rez. Na taj se način izbjegava ulazak zraka u stabljiku pa stabljika bolje upija vodu. Ikebana u životu suvremenog Japanca *uredi+ Ikebana je sastavni dio duhovnog života Japanca. Ta se umjetnost slaganja cvijeda uči u školi. Prilikom ispita uvijek je u središtu pažnje duhovni odnos prema ikebani a zatim osnovna pravila i vještine. U tipičnim japanskim prostorijama za dnevni boravak postoji tokonomo niša u koju se često postavljaju veliki aranžmani. Ako nema tokonoma na posebne police postavljaju se manji kosi ili visedi aranžmani. Prostorije za dnevni boravak namještene su na zapadnjački način i ukrašavaju se ikebanama. Nakon 2. svjetskog rata razvija se slobodni stil. On povezuje naturalistički i apstraktni stil. Za aranžmane tih dvaju stilova rabi se biljni materijal poštujudi njegovu ljepotu i bit kvalitete svakog materijala. Slobodni stil pruža neograničene mogudnosti. Pri izradi aranžmana ne poštuju se pravila slaganja. Takva djela postavljaju se u velikim predjelima poput banaka, hotela itd. Moderni umjetnici pak misle da su potrebni novi nekonvencionalni oblici izražavanja kojima se mogu izraziti misli i osjedaji čovjeka modernog doba te novi pogledi i način života. Ikebana je u Japanu priznata umjetnost i razvija se usporedno s ostalim granama stvaralačke umjetnost. Stilovi aranžiranja mogu se podijeliti na klasične i moderne. Klasični stilovi Klasični stilovi temelje se na geometrijskom obliku. Stapke izgledaju kao da izlaze iz jedne posude. Aranžmani su bez jakog kontrasta i često se izrađuju od vrtnog cvijeda. Posuda mora biti tamnija od boje cvijetova. Klasične stilove dijelimo na: Formalni aranžman Formalni aranžman može biti ovalan ili okrugao. Želedi postidi određeni oblik cvjetovi se slažu poput kamenčida tako da ne dolaze potpuno do izražaja. Cvjetovi se ne smiju prekrivati, a florist to postiže variranjem visine pojedinog cvijeta. Formalni aranžman isto tako može biti složen u obliku trokutaste piramide. Takvi su se oblici obično izrađivali u višim posudama kako bi sva raskoš boja i oblika došla do izražaja. Piramide se izrađuju tako da prednja strana bude naglašenija od zadnje. Hogart stil Aranžman se nalazi u položaju slova S. Nastao je u 18. stoljedu a kreirao ga je Hogarth. Takav aranžman može biti vodoravan ili uspravan. Ako se izrađuje uspravan hogart, onda se 3/5 aranžmana uzdiže iznad središta, a 2/5 su ispod središta aranžmana. S-oblik postiže se slaganjem osnovnih grana prema tom slovu, a ostalo cvijede i zelenilo samo prati taj oblik. Vodoravno hogart izrađuje se tako da se u osnovu za aranžiranje u obliku slova S cvijede i zelenilo učvršduje na istoj visini. Moderni stilovi Moderni oblici razvili su se iz klasičnih i to kada su sami floristi shvatili da ne mogu sve slagati u stilu bidermajera, jer je cvijede u tom slučaju uvijek tijesno jedno do drugoga i ne dolazi do izražaja. U središtu modernog aranžmana je osnovica ili srce aranžmana. Osnovicu tvori kratko cvijede velikih i okruglih oblika koje je uvijek tamnije od cvijeda na rubu aranžmana. Moderne stilove dijelimo na: Moderni tradicionalni stil [uredi] Moderni tradicionalni stil razvija se iz klasičnog stila i sadrži mnoge njegove elemente. Paralelni stil [uredi] Paralelni stil je nizozemski stil aranžiranja a njegova je karakteristika da su sve linije u aranžmanu strogo paralelne, kako cvijeda tako i zelenila. Za aranžmane tog stila često se upotrebljava posuda pravokutna oblika kako bi se paralelnost postigla što lakše. Vegetativni stil [uredi] U Vegetativnom stilu uvijek se upotrebljavaju prirodni materijali koji se slaže upravo onako kako raste u prirodi. Taj je stil sličan ikebani. Vrlo je važno znati kako u aranžmanu postaviti različito cvijede i zelenilo, različitih boja i veličina. Dekorativni stil [uredi] Dekorativni stil je prava suprotnost vegetativnom stilu jer traži upravo neprirodne oblike, a prirodni materijal preoblikuje. Užičani cvijet upotrebljava se kako god se želi, ali svakako drugačije nego što je njegov prirodni rast. Slobodni stil [uredi] U aranžmanu slobodnog stila slobodno su izmiješani stilovi pri čemu se aranžmanu daje osobna nota, ali se također moraju poštovati pravila aranžiranja. Eksperimentalni stil [uredi] Eksperimentalni stil istražuje nove mogudnosti oblikovanja cvijeda. Taj se stil često vidi na natjecanjima. Za izradu aranžmana u slobodnom i eksperimentalnom stilu treba dobro vladati svim klasičnim i modernim stilovima jer oni sadrže svojstva svih stilova. Strukturni stil [uredi] Strukturni stil dugo je vremena bio vrlo moderan i još se njeguje. Također je karakterističan za Nizozemsku. Cvijede i zelenilo razvrstano je u snažne skupine, što aranžmanu daje izgled uređenosti, jasnode i čistode. Minimalistički stil *uredi+ Minimalistički stil je stil u kojemu se upotrebljava malo različitih vrsta materijala (najviše 3-4) i boja s kojima se postiže najvedi učinak. Ta je jednostavnost aranžmana otežavajuda okolnost jer nije uvijek lako dosedi maksimalan učinak. Kad je malo materijala vidi se svaka i najmanja greška. U jednom aranžmanu može se miješati više stilova. Bez obzira na to koji se oblik aranžmana izrađuje moraju se uskladiti tri elementa: ravnoteža upotrebljivih boja i oblika u aranžmanu raspored upotrebljivih boja i oblika ritam ili ponavljanje upotrebljivih boja i oblika cvijeda Aranžiranje u Engleskoj *uredi+ U Engleskoj postoje društva ljubitelja cvijeda. Njihovi se članovi u slobodno vrijeme bave slaganjem cvijeda a stručnjaci im drže predavanja i tečajeve. Ljubitelji cvijeda posjeduju i privatne škole za slaganje cvijeda te sudjeluju u natjecanjima i izložbama. Englezi su razvili dva stila slaganja cvijeda, jedan je klasični, tipični britanski stil, a drugi je moderni. Klasični stil je formalan, pa aranžmani ostavljaju dojam strogosti. Cvjetovi se slažu u trostranu piramidu ili u široku polukružnu formu, koja je razvedena s obje strane. Aranžman za stol mora biti sa svih strana okrugao ili ovalan. Osim simetričnih slažu se i asimetrični aranžmani. Osnovni oblik asimetričnih aranžmana je polumjesec. Cvjetovi i listovi redaju se oko jedne savijene osi, a u željeni položaj dovede se pomodu škara i žica. Djeluju disciplinirano i mirno a obično se izrađuje od jedne vrste cvijeda. Osobito je važno da gotovi aranžman bude u skladu s ambijentom. Moderni stil proizlazi iz suprotnosti oblika cvjetova i grana te igre linija. Za kompoziciju u modernom stilu potrebno je nekoliko cvjetova ili grana koje se slažu linearno i rahlo. Aranžiranje u Francuskoj *uredi+ Francuzi vole mnogo cvijeda, šarenilo i eleganciju. Cvijede poklanjaju kao znak pažnje i poštovanja. Njeguju klasični stil aranžiranja. Njihovi su dekorativni aranžmani reprezentativni. Cvjetovi se slažu tako da se uzdižu jedan iznad drugog, stvarajudi zatvorenu piramidu ili prozračan i rastresit trokutasti oblik. Takav se aranžman slaže samo prema jednoj strani (s koje se gleda) jer se stavlja na stolid ili konzolu ispred zida. Cvjetovi su okrenuti prema naprijed a najdulji cvijet stoji iza svih ostalih cvijetova. Svježe cvijede često se slaže u plitke posude, vaze oblika amfore ili košarice. U francuskim cvjetnim aranžmanima naglašen je odnos prema boji. Aranžman može biti šaren ali i sastavljen od odabranih cvjetova koji su složeni po boji ili po skupinama boja. Uvijek tamnije boje cvjetova idu u srednji dio aranžmana a svjetliji prema van. Na taj način optičko središte aranžmana daje zgusnuti i nabijenosti dojam. Svrha ovakvih aranžmana je isključivo reprezentacija. Francuzi izrađuju i aranžmane od suhog cvijeda pa čak i od cvjetova i listova koji su napravljeni od školjki, perja, perla i sl. Zadada cvjedarnica nije ponajprije prodaja ved aranžiranje cvijeda. Cvijede potrebno za neku posebnu prigodu ili dar kupuje se od florista. Njegova stvaralačka sposobnost vrlo je cijenjena, pa se za razne aranžmane plada mnogo veda cijena. Porez na aranžirano cvijede je puno vedi od nearanžiranog. A na to treba osobito misliti kad se preko Fleurop - Interflore želi poslati cvijede u Francusku. Aranžiranje u Americi *uredi+ Stil aranžiranja u americi proizlazi iz engleskog klasičnog stila. Osnovni oblik aranžmana je također trokutast s naglašenom prednjom stranom. Američki aranžmani su skupi, rastrošni i slažu se u posude od porculana ili srebra. U cvjedarnicama aranžmane obično slažu u posudama od plastike ili nepromočivog papira koje se bacaju zajedno s uvelim cvijedem. Vrlo su omiljene bijele posude u obliku kaleža. Amerikanci također pohađaju školu za slaganje cvijeda pa dak i poznate škole ikebane u samom Japanu. U Americi nisu uobičajeni buketi u našem smislu. Kupuju se ili gotovi aranžmani ili nevezano cvijede koje se potom aranžira kod kude. Aranžiranje u Hrvatskoj *uredi+ Ljubav prema cvijedu sve se više širi. U vedim gradovima organiziraju se cvjetne izložbe (Zagreb, Split, Varaždin) na kojima se prezentiraju različite vrste i sorte cvijeda i lončanica. Isto tako održavaju se i prezentacije na kojima vrhunski stručnjaci iz Italije, Nizozemske, Austrije pokazuju nove stilove aranžiranja koji se pojavljuju u njihovim zemljama, nove vrste materijala i zelenilo koje je u modi. Aranžiranje cvijeda, osobito u Zagrebu ima dugu tradiciju koja se nastavlja i danas. Na floriste u sjevernoj Hrvatskoj utječu njemački i austrijski floristi, a na floriste u obalnom dijelu Hrvatske talijanski. U Hrvatskoj se njeguju dekorativni i formalni stil. Aranžmani formalnog oblika su okrugli, slični bidermajeru. Boje su usklađene, mirne a karakter rasta i odlike biljke uopde ne dolaze do izražaja. Dekorativni stil je raskošan i svečan a čitava kompozicija je okruglasta. Pojedini cvjetovi slažu se tako da teže prema svjetlosti, čak i ako nisu postavljeni u smjeru prirodnoga rasta. Od modernih stilova njeguje se slobodni stil koji floristima omoguduje da pokažu svoje umijede. Elementi oblikovanja Obliku u aranžiranju Oblici biljaka su vrlo raznoliki. Oblik biljaka utvrđuje snaga rasta, koju biljka nosi u sebi. Pri slaganju cvijeda mora se poštivati ta snaga kako bi svaki cvijet bio postavljen u najbolji položaj. Prema snazi rasta biljke se mogu svrstati u 4 skupine. Prva skupina obuhvada uspravne ili uspravno usmjerene forme. U tu skupinu možemo ubrojiti sve cvjetove koji imaju oblik klasa (kao što su gladiola, tulipan, ruža). U drugu skupinu ubraja se cvijede što se širi postrano. Riječ je o cvjetovima koji rastu uspravno, a tek kasnije se nagnu na stranu (takvi su cvjetovi ljiljana, irisa). Ti cvjetovi trebaju oko sebe mnogo prostora kako bi došli do punog izražaja. U tu skupinu također ubrajamo i razgranate forme, primjerice ukrasnu grahoricu, mimozu, različite grane, sitnocvjetne krizanteme te orhideje. Tredoj skupini pripadaju svi visedi i tekudi oblici, kao što su bršljan, obični puzavac, rese ljeske, johe i breze. Svi listovi i grane iz te skupine slažu se pri dnu buketa ili aranžmana. U četvrtoj skupini nalaze se cvjetovi čije su glavice usmjerene prema suncu, ali su okruglih oblika, pa se to okretanje prema suncu ne primjeduje. Ovamo pripadaju karanfili, glavate krizanteme, dalije, suncokreti, hortenzije. Biljke se mogu promatrati i tako da ih uspoređujemo s osnovnim oblicima – kuglom, trokutom i pravokutnikom. Ti se oblici mogu nazvati plastičnim oblicima. Okrugli oblici djeluju mirno, zatvoreno i sakupljajude. Okrugli se cvjetovi mogu bez problema složiti uz svaki drugi cvijet. Takav oblik imaju ukrasni lik, snježna kugla, hortenzija, mnogo vode i neki listovi, kao listovi ciklame. Trokutasti oblik imaju cvatovi gladiole i divljeg kestena te listovi kale, rajske ptice. Ovisno o smjeru u kojemu su usmjereni šiljci trokuta, oblici djeluju različito: usmjereni prema gore, u stranu ili visedi. Trokutasti oblici trebaju slobodan prostor iznad i pokraj sebe. Pravokutni oblik postiže se kroz oblik cilindra, koji imaju klip šaša, lijatris, zumbul i neke lončanice. Taj oblik se nikada ne smije postaviti u kosi položaj jer de izgledati kao da de se prevrnuti. Pravokutni oblik vezan je proporcijama. Visok oblik teži uvis i nikada se ne smije postaviti ispred teškog, okruglog obilika. Površinska struktura cvijeda- tekstura Između boje i površinske strukture cvijeda i lišda postoji uska veza. Površinska struktura može biti gruba, tvrda i meka. Gruba struktura može biti rustikalna, kožasta i bodljikava. Rustikalnu strukturu imaju neprolistane grane, vrbove šibe, zelenilo crnogorice, češeri te stolisnik, krizantema, suncokret, neke mahovine, lišajevi, ružmarin, lavanda. Kožastu strukturu imaju listovi lovor višnje, masline. Bodljikavu strukturu ima artičoka i akant. Tvrda površinska struktura može biti staklasta ( s.s.imaju frezija, neke perunike i pavenka), porculanska (p.s. imaju svi cvjetovi bijele boje i pastelni tonovi, kao što su đurđica, tulipan, zumbul, sunovrat, ruža, karanfil) i metalna (imaju pricvjetni listovi rajske ptice, kukurma, pripadajudi im listovi perunike, eukaliptusa, bršljana). Mekana površina može biti svilasta (cvjetovi maka, gerbere, kokotida, grahorice), baršunasta i vunasta (imaju sorte maduhice, mimoza), satenska (božur i razne sorte ruža), perasta (imaju neke trave, kao kovilje, smilica), pjenasta (pelin, sadarka), krznasta (ima santolin). Pri slaganju cvijeda mora se paziti i na površinsku strukturukako se ne bi zajedno slagali cvjetovi prevelikih kontrasta. Tvrda i sjajna površinska struktura dobro se slažu s rustikalnom strukturom, koja još jače ističe metalnu strukturu cvijeta. Isto se tako mora voditi računa u kakvu posudu se stavlja cvijede određene površinske strukture. Biljke rustikalne struktura slažu se u hrapave nepocakljene keramičke posude ili košare, ali i u kositrene posude. U porculanskim i pocakljenim keramičkim posudama aranžira se cvijede tvrde površinske strukture, ali i svilaste i satenske strukture. Boje i njihove kombinacije Boja je jedan od najvažnijih elemenata u oblikovanju cvijeda. Čovjek boje manje razumije umom, a više osjedajem. Zato možemo redi da boje utječu na raspoloženje i najviše pobuđuju ugodu, a da čovjek ne zna zašto je tako. Što je boja Pod bojom se mogu razumjeti različite stvari ili pojmovi. Kad je riječ o bojama koje možemo kupiti u trgovini, boja označava tvar koju možemo nanositi na predmete i time mijenjati njihovu boju. Cvijet ima boju od prirode. Međutim, u tami se može cvijet prepoznati ali mu se ne može ustanoviti boja. Isto ako gledamo crveni cvijet u svjetlosti žute svjetiljke, cvijet de izgledati smeđ ili čak crno. Možemo redi da su boje u svjetlu, odnosno boja je svjetlo. Također možemo redi da je boja određeno područje elektromagnetnih valova. Elektromagnetni valovi pogađaju oko, a u očnom živcu boja nastaje mehaničkim podražajem . boja je reakcija na podražaj, produkt je vidnog živčanog sustava. Sve su te definicije ispravne, ali najtočnija je posljednja tvrdnja: boja je osjedaj, jedan učinak osjetila vida. Raspored boja Boje možemo podijeliti u ove skupine: 1. skupina: osnovne boje – plava, crvena, žuta Nijedna od tih boja se ne može dobiti miješanjem 2. skupina: miješane boje prvog reda, koje nastaju miješanjem osnovnih boja u raznim količinama 3. skupina: miješane boje drugog reda, koje nastaju miješanjem dviju osnovnih boja s tredom bojom u raznim količinama – smeđi tonovi, maslinasto zeleno, sivo-plavo 4. skupina: pastelne boje, koje nastaju miješanjem s bijelom bojom 5. skupina: boje koje nastaju miješanjem s crnom bojom 6. skupina: bijela, sivi tonovi i crna (ne-boje) Prirodni krug boja U tom redu boja tri osnovne boje leže na kružnici, pri čemu je žuta boja smještena gore, jer je najsvjetlija od tri boje, a ostale dvije smještene su tako da krug dijele na tri jednaka dijela. Ostale su boje miješane boje prvog reda. Između žute i crvene smještene su zlatnožuta, narančasta, narančastocrvena, između crvene i plave smještene su grimizna, ljubičasta i ultramarin plava, a između plave i žute boje nalaze se tirkizna, zelena i majski zelena. Ovdje ne mogu biti smještene sve prirodne boje, kao što su miješane boje drugog reda. Sve boje koje leže u krugu boja djeluju jesno i svijetledi pa se zbog toga nazivaju i čistim bojama. Boje svih ostalih skupina boja mutne su boje vedeg ili manjeg intenziteta. Kontrasti boja O kontrastu govorimo onda kada se između dvije osobnosti koje se uspoređuju može ustanoviti velika razlikatako svijetla boja pokraj tamne boje djeluje svijetlede. Ako se ta boja kombinira s jednako svijetlom bojo, ona de izgubiti sjaj i djelovat de blijedo i dosadno. Možemo govoriti o 10 kontrasta boja, koji su vrlo različiti u svom djelovanju i zakonitosti. Kontrasti boja su sljededi: 1. kontrast tonova boja: podrazumijeva kombinaciju dvaju ili više boja 2. kontrast boja – ne-boja: kombiniranje jedne boje s ne-bojom 3. komplementarni kontrast boje koje se u prirodnom krugu boja nalaze jedna nasuprot druge 4. kontrast svijetlo – tamno 5. kontrast teško – lagano: tamni tonovi djeluju teško , u suprotnosti sa svijetlim tonovima 6. kontrast aktivno – pasivno: boje iste vrijednosti refleksije djeluju različito aktivno. Tako su zelena i crvena s obzirom na svijetlost jednakovrijedne boje. Ipak, u oči više upada crvena boja nego zelena, stoga se o crvenoj govori kao o aktivnoj, a o zelenoj kao o pasivnoj boji. 7. kontrast hladno – toplo: najtoplija je narančastocrvena a najhladnija tirkizno plava. 8. kontrast čisto – mutno: sve su boje prirodnog kruga čiste boje, svaka primjesa zamuduje ton boje 9. kontrast mnogo – malo: kontrast količine, prevladavanje jedne boje, ostale djeluju kao dodaci 10. kontrast tona boje i površinske strukture: kvaliteta boje određena je površinskom strukturom. Oboje li se istom bojom tri različita materijala, priimjerice svila, baršun i juta, dodi de do brzog odstupanja od boja tablica: djelovanje i simbolika boja Posude za aranžiranje Rezano cvijede nema korijena koji bi ga opskrbljivao vodom, pa ga zbog toga treba staviti u posudu s vodom. Svaka posuda nije dobra za aranžiranje, ili zato što je preuska pa u nju ne stane dovoljno vode ili zato što nije stabilna. Posebnu pozornost treba obratiti ravnoteži i težištu aranžmana. Najbolje je cvijede složiti stepenasto u tri različita smjera. Važno je znati odabrati posudu za cvijede. Osim što posuda mora biti funkcionalna, mora se odabrati prema cvijedu, ali i prema prirodi. Boja, oblik i struktura posude moraju biti u skladu s cvijedem. Ne smiju biti napadne u oblikovnom smislu, ali ni previše šareno obojene. One moraju isticati ljepotu cvijeda. Vrste posuda za aranžiranje Posude mogu biti izrađene od različitih vrsta materijala, kao što su keramika, staklo, kovine (srebro, zlato, kositar, bakar, mjed) te prirodni materijali. Keramičke posude Mogu biti raznovrsnih oblika, veličina, boje, glatke ili hrapave, a najčešde su jednobojne i masivne. Najprikladnije su za slaganje cvijeda jer su zbog materijala (glina-prirodni materijal) od kojega su izrađene najbliže cvijedu. S obzirom na temperaturu pečenja postoje dvije vrste keramike, tzv. meka i tvrda. Terakota je tzv. meka keramika vrlo lijepe boje(žuta, narančasta ili boja marelice). To je porozni materijal nastao pečenjem na temperaturi od 700°C. U takozvanu tvrdu keramiku ubrajaju se porculan i kamenina, koji se dobivaju pečenjem na temperaturi višoj od 1200°C. Staklene posude Mogu biti različitih oblika i veličina, brušene i obojene. Bududi da je staklo prozirno, dobro se vide stapke cvijeda, pa zbog toga cvijeda ne smije biti previše. Mogu biti raznih boja, i od debelog stakla oštrih linija, dakle masivne ili od tankog stakla. Metalne posude Mogu biti od laganog čelika, kovanog željeza, srebra, kositra, bakra i mjedi. Posude od laganog čelika danas su Posude od prirodnog materijala To su košare i drvene posude ili posude izrađene od različitih vrsta prirodnog materijala, kao što su listovi, vode, kora ili povrde. Košare mogu biti izrađene od oguljenog pruda, a mogu biti lakirane ili prirodne, te od lika, slame, kore, iverja, kukuruzovine i kombinacije trava i šiba, koje se upledu naizmjenično. Mogu biti raznih oblika i veličina, s ručkom ili bez ručke. Pribor i tehnička pomagala Za aranžiranje cvijeda potrebna su i pomagala koja de cvijede i zelenilo držati u željenom položaju. Tehnička pomagala moraju u sebi zadržavati obilnu vlagu, koju predaju cvijedu te moraju biti građena tako da cvijet zadrže u željenu položaju. Kao pomagala poznate su spužve za aranžiranje (mossi), jež (kenzan), žičana mreža, staklene kuglice, epruvete te razni plastični držači. Spužva za aranžiranje Postoje dvije vrste spužvi: za rezano cvijede i za suho i umjetno cvijede (ne natapa se ovdom). Postoje različiti oblici obiju vrsta spužvi , primjerice oblika kugle, stošca, prstena, kocke, cilindra, križa, jastuka Jež (kenzan) Rabi se isključivo za slaganje moribana stila u ikebani. Riječ je o olovnom bloku s mjednim čavlima. Postoje različiti oblici i veličine ježa. Gusto postavljanji čavli duljine 1,5 do 2 cm ili dulji Žičana mreža Žičana mreža ili tzv. mreža za kokoši upotrebljava se pri izradi vrlo velikih aranžmana, kao osnova za vijenac, cvjetno drvo i girlandu, u kojoj se nalazi vlažna mahovina ili spužva. Staklene kuglice Za slaganje cvijeda u staklene posude upotrebljavaju se i staklene kuglice. Izrađene su od masivnog stakla i slične su pikulama kojima se igraju djeca. Mogu biti prozirne, mliječne i zelenkaste, šarene ili obojene odvlače pozornost od aranžmana. Epruvete Služe u različite svrhe. Najčešde se u njih stavlja jedan cvijet , osobito orhideja. Rabe se za aranžiranje jednog cvijeta kratke stapke ili zato da pomodu njih produljimo stapke cvijeda. Plastični držači Slični su žičanim mrežama, samo su oblikovani tako da se mogu spajati i obično su pravokutni. Stavljaju se na plastične podloške i učvršduju za njih. Postoje i plastični držači koji imaju kostur oblika valjka na čijim su kradim stranama kukice. Takvi držači služe za izradu girlandi i u njima se nalazi spužva. Tzv. vakuum je plastični držač za spužvu koji se učvršduje na automobil, pri aranžiranju automobila. Alat, žica i ostala pomagala aranžiranje cvijeda Svaka cvjedarnica treba imati sljededi alat: noževe, škare, vrtlarske škare, škare za papir i vrpce, kliješta za žicu, čelid, pištolj sa silikonskim ljepilom, i prskalicu Žica se rabi za podupiranje i užičavanje cvijeda, a ima ih raznih debljina. Za skrivanje žice i osiguravanje stapki vlagom upotrebljavaju se gutakol i gutaperka. Izlaganje robe u prodavaonici Izložena roba je vizualno sredstvo čiji je cilj povedati prodaju, usmjeriti kretanje potrošača u prodavaonici, poticati želju za kupnjom i stvoriti naklonost kupca prema robi, odnosno prodavaonici. Izlaganje robe omoguduje potrošaču da proizvod vidi u stvarnoj veličini i uporabi, da ga opipa i isproba, što ulijeva povjerenje i budi želju za kupnjom. Dobro izložena roba utječe na veličinu prometa u prodavaonici. Načela izlaganja robe jesu: preglednost robe, stalnost mjesta izlaganja, privlačnost, informiranost i urednost. Preglednost smještaja robe ovisi o veličini prodavaonice, njezinoj opremljenosti i vrsti robe. Preglednost pri izlaganju znači da je roba izložena tako da je kupac može lako uočiti. Sva roba u samoposluživanju i samoizboru mora biti izložena tako da je kupac bez posebnog napora može vidjeti i dohvatiti. Svaka roba mora imati svoje stalno mjesto kako bi se kupac i prodavač lakše snalazili. Informiranost pri izlaganju robe odnosi se prije svega na jasno, vidljivo i točno označivanje robe. Pridonosi lakšoj orijentaciji i snalaženju, pri čemu pomažu i različiti natpisi, obavijesti, upozorenja i slično. Urednost je načelo koje se odnosi i na izloženu robu i na namještaj na kojem se roba izlaže. Prašina na policama i robi, mrlje od ulja ili soka na policama smanjuju želju za kupnjom. Zato tom načelu treba pokloniti posebnu pozornost. Pri izlaganju robe primjenjuje se nekoliko načina izlaganja: okomit (vertikalan), vodoravan (horizontalan), kombiniran način izlaganja Okomit (vertikalan) način izlaganja je izlaganje istih artikala jednog iznad drugog cijelom visinom police. Neka se roba (servisi za jelo, kavu i slično) mora izlagati vodoravno jer bi okomito izlaganje razbilo cjelinu. Kombinacijom okomitog i vodoravnog izlaganja koristi se tada kada je potrebno izložiti srodnu robu različitih dimenzija i pakiranja. Uz poštovanje spomenutih pravila, načela i načina izlaganja, potrebno je raspolagati prikladnim namještajem, rasvjetom, bojom, natpisima i različitim dekorativnim elementima. Izlaganje robe u izlogu Izlog je sastavni dio prodavaonice, najčešde okrenut na ulicu, u kome se izlaže roba radi promocije. Dobro uređen izlog privlači pažnju prolaznika, budi kupčevu radoznalost, želju i potiče ga na kupnju. Osnovna je zadada izloga da upozna prolaznika s prodavaonicom te vrstom, kvalitetom i uporabnim mogudnostima robe koja se u njoj prodaje. Uređenje izloga je posao stručnjaka, tj. aranžera, dekoratera i propagandista. Svi oni moraju surađivati s osobljem prodavaonice, poglavito s poslovođom. U velikim prodajnim objektima izloge uređuju stručnjaci, dok u manjim prodavaonicama izloge uređuje osoblje samo. Roba koja se izlaže u izlogu mora privlačiti kupce cijenom, izgledom i trajnošdu. U izlogu valja izložiti novu robu i robu koja bojom, kvalitetom i oblikom pruža osjedaj zadovoljstva. Robu u izlogu treba češde mijenjati, jer češde promjene robe u izlogu neprestano privlače pozornost potencijalnih kupaca koji uočavaju širinu i dubinu asortimana prodavaonice. Aranžiranje i estetsko oblikovanje prehrambenih proizvoda Aranžiranje i estetsko oblikovanje kozmetičkih proizvoda Aranžiranje i estetsko oblikovanje papira, papirnih artikala, knjiga Aranžiranje i estetsko oblikovanje ženske, muške i dječje konfekcije Aranžiranje i estetsko oblikovanje staklenih, porculanski i keramičkih proizvoda Aranžiranje i estetsko oblikovanje metalne robe i električnih aparata Uređenje izložbenog i prodajnog prostora


Comments

Copyright © 2024 UPDOCS Inc.